The Ward (2010)

Kristen završava u psihijatrijskoj bolnici na liječenju gdje se upoznaje sa djevojkama koje imaju raznorazne probleme. Nakon par dana počinje osjećati prisutnost duha koji prolazi hodnicima sumnjive klinike...

Nakon skoro 10 godina John Carpenter nam se vratio. Zadnji njegov film bio je Ghosts from Mars, a snimio je i dvije epizode u seriji Masters of Horror. Pogledao sam uvjerljivo sve njegove horror filmove, i sada je konačno došao red i na novi The Ward. Film nije briljirao na kino blagajnama (u većini država se niti ne prikazuje), a i dijelom zbog toga što ovo nikako nije onaj Carpenter koji je vladao filmovima 80-tih i 90-tih. Odmah po ocjeni možete zaključiti da mi je Ward prosječan i to loš film koji se nikako nije smio omaknuti ovako poznatom i cijenjenom redatelju. Izgleda da starost i manjak ideja čini svoje...George Romero je istinski primjer za to sa svojim novim šrot zombie filmovima. No, da se vratimo...The Ward se dakle okreće oko jedne djevojke koja ni sama u prvim minutama filma ne zna zašto je završila u tako posebnoj ustanovi gdje se liječe samo posebni luđaci. Tu već vidimo neki prostorni manjak i nedostatak scenarističkih sredstava i iskustva. Kombinacija scenarista Rasmussen nema nažalost nimalo iskustva, ovo je izgleda bio preveliki zalogaj za njih. Priča je totalno ošla k vragu kada se počinje prikazivati duh i kada se kreće u razrađivanje prošlosti te utvare. Nitko nije toliko blesav da povjeruje u ovako blesavo napisanu priču, ima jako puno rupa i jednostavno sam ogorčen što je Carpenter napravio ovakvu suradnju sa scenaristima.

Vizualno duh izgleda dosta jezivo, nije baš da se ovakvi češto susreću, obično utvare ovakvog tipa više izgledaju kao prozirni stari oblici, a ovo izgleda kao neki izgoreni ghost-zombie (slika dolje). Glumice su većinom lijepog izgleda, iako mi karakterno pašu jedva dva lika. Amber Heard je glavna glumica koja je sa mlakom glumom dostigla nekakav slabi kvalitet koji je mogao pripasti puno boljoj i poznatijoj glumici. Ali, ako se štedilo ili ako je bila na neki način privilegirana, to je druga stvar. Minutaža filma je isto, zbog prevelikih zastajenja i nepotrebne razrade nekih scena u totalnom rasulu, jer iako film ne traje nešto puno nego uobičajeno sat i pol vremena, ovakav scenarij se mogao staviti u običnu 45-minutnu mini seriju. No, da ne bi sve bilo tako loše i popljuvano, morao bih svakako spomenuti i pohvaliti neke scene od kojih će se nakratko stresti i najnepažljiviji gledatelj. Iskustvo u gledanju horrora ponekad ne pomaže, neke scene jednostavno moraju ubrzati rad srca i ne ostaviti ravnodušnost i hladnokrvnost. Mislim da je to nažalost i jedina svjetla točka u ovom slabom filmiću. 'Poremećene' djevojke su napravljene stvarno u punom smislu te riječi, dijalozi su nemaštoviti, banalni, a i ostali karakteri koji glume tamošnji autoritet padaju u drugi plan zbog svojih frigidnih uloga.

The Ward je film koji me je totalno razočarao. Apsolutno nisam to očekivao od ovako velikog redatelja i žao mi je što se vratio u ove vode sa ovako slabim uratkom. Možda je bolje da se nastavio baviti sa stvarima koje nisu toliko vezane uz režiju i horror općenito. Možda najveće razočaranje 2010. godine.