The Frighteners (1996)

Nakon što je tragična automobilska nesreća usmrtila njegovu ženu, Frank Bannister otkrio je kako može komunicirati s mrtvima kako bi uzimao ljudima novac, no kada se u sve uplete i jedan poltergeist stvari krenu u potpuno krivome smjeru...

Peter Jackson, sada već kultni redatelj i svakako negdje na vrhu, svoju je karijeru obilježio s dobro nam poznatim adaptacijama Tolkienova svijeta, no što je taj redatelj radio prije nego je cijeli svijet čuo za njegov pothvat? Vjerovali ili ne, Jackson se krajem osamdesetih i kroz devedesete uglavnom bavio ničim drugim nego - horror filmovima. Na mome blogu možete pronaći recenziju za njegov film Bad Taste, a tijekom godina dobili smo i njegov kultni Braindead te nakon par godina i Zastrašivače, tj. ovaj film. The Frighteners je ustvari komedija s elementima horrora, gdje se Jackson ovaj puta odlučio pozabaviti duhovima u kontekstu 'Ghostbusters' filmova. Iako je sličnost prepoznatljiva, Jackson je svoju široku maštu upotrijebio kako bi stvorio priču koja nije bila konvencionalna, ali ipak ima neki određeni splet okolnosti koji upućuje na pravu pozitivu od filma, makar uključuje duhove, odnosno poltergeiste koji su tu kako bi zagorčali život i mrtvima i živima. Za ljubitelje neobaveznih filmova koji prave nekakav žanrovski presjek, dobro je za znati da ovaj film ne sadrži ni previše komedije, ni previše jezivih scena, ovo je ono što se može nazvati opuštajući film koji čak u par trenutaka može graničiti s obiteljskim filmom tipa Caspera, no naravno, s količinom 'nevidljivog' masakra duhova ovo se ipak ne može smatrati filmom za djecu. Da me ne shvatite krivo, Frighteners je u svoj svojoj neobaveznosti ipak ozbiljan film koji je kvalitetno uspio zabaviti mene kao pojedinca. Vjerujem da će zabaviti i vas.

U filmu se može susresti dosta starih i nešto mlađih poznatih glumačkih faca koji su osamdesetih i devedesetih bili najaktivniji, a koji su i u ovome filmu ostavili svoj obol. Pozitiva koja se kreće kroz film upućuje na to da se stvarala i dobra vibra tijekom snimanja i među glumcima, a i likovi su takvi da se jednostavno morate dostojanstveno posvetiti njima, jer su napravljeni prilično pametno i s dozom zabave u sebi. Ono što pomalo nisam očekivao je manjak barem meni pravih smiješnih scena, jer gotovo da ima možda jedna do dvije scene koja me baš lijepo nasmijala, no sve ostalo je bazirano na nekakvom gestikularnom humoru, što je čak u neku ruku i dobro jer ako ne tražite puku komediju, dobrom odlukom ćete smatrati ovaj (ne)namjerni regulirani humor. Efekti u filmu su također u nekoliko scena ispali smiješni samo zato što je to puka namjera, a ne što je u pitanju neprofesionalnost ili mogući manjak novaca, jer, ako ćete pogledati ostale prave scene, sjetit ćete se tko je zasjeo za redateljsku stolicu i tko je zaslužan za kvalitetu i produkciju. Radnja je poprilično balansirana i ne iskače u iz nekih očekivanih okvira, popraćena ugodnom atmosferom stvarno je film bio ugodan za gledanje. Neki dijelovi filma ipak mogu biti zanemarivi i suvišni, ali drago mi je što se ipak može naći više scena koje mogu upasti u one 'epic' scene kojih bi se mogao sjećati neki filmoljubac, može ih se naći poprilično, ako se film ne krene gledati sa skepticizmom.

Jackson je i ovdje napravio dobar posao, iako sam jako veliki obožavatelj njegovih već spomenutih svjetskih trilogija, ne mogu ne biti pomalo subjektivan kada je u pitanju neka njegova posvećenost horror žanru. Bad Taste me nije razočarao, The Frighteners nimalo, još mi je ostao Braindead za kojega ljudi kažu da je gotovo pa odličan. Sve u svemu, kada budete imali nešto slobodnog vremena, iskoristite ga za ovaj film. Uvjeren sam da se nećete razočarati.