Troll Hunter (2010)

Novinarska skupina sa jednog norveškog fakulteta želi napraviti dokumentarni prikaz o slučaju medvjeda koji je navodno ubio neke turiste i koji ubija stoku. Kako sve više istražuju, nailaze na profesionalnog lovca s kojim odlaze u potjeru nečeg puno monstruoznijeg od samog medvjeda, i otkrivaju da je neobičan lovac zapravo profesionalni ubojica trolova...

Otok Cres nema klasično kino, doduše ima otvoreno kino negdje u centru gdje sam vidio da se prikazuje film Troll Hunter o kojemu sam dosta čitao preko interneta i za kojega sam se poprilično zainteresirao. Sudeći po plakatu i traileru, zaključio sam da bi ovo mogla biti jedna dobro realizirana ideja i da bi ga valjalo pogledati u kinu. Film je sniman u 1. licu, u obliku mrdajuće kamere, ili preciznije, u maniri projekta Vještice iz Blaira iliti nedavno snimljenog REC-a ili Cloverfielda. Europski horror filmovi već nekoliko godina izvlače puno kvalitetnije prizore i radnje nego što to rade američki, iako su znatno anonimniji. Ne znam gdje bih točno svrstao Troll Huntera, ali mogu reći da to stvarno nije loš film kada ga uspoređujemo sa ostalim današnjim filmovima. Zasebno, on bi po meni bio čisti prosjek oko kojeg sam se dvoumio hoću li mu dati ocjenu dva i pol ili trojku. Trojka je presudila, jer je radnja filma dosta inovativna, gluma nije loša, vizualno film je jako dobar, a efekti su li-la. Sve u svemu, drago mi je što sam ga pogledao jer sam imao prilike vidjeti nešto novo, ali ne baš i toliko dobro.

Zbog hebene glasne klinčadije u prvim redovima film je u par trenutaka gubio tu neku atmosferu, ali kako je film skoro svakih 5-10 min u nekom putovanju, u promatranju, u zanimljivim dijalozima, to nije bio neki problem. Norveška mitologija govori o tim trolovima koji žive u šumama i u planinskim predjelima, te se panično boje svjetla koje na njih utječe smrtonosno. Efekti sa scenama trolova nisu baš u svakom pogledu uspjeli nešto znatnije kvalitetno prikazati, ali se vidi da je redatelj uspio vješto sakriti mane specijalnih efekata i da se potrudio trolove dočarati što uspješnije, iako nekad potpuno nevidljive i u maniri audio efekata. Gluma stvarno nije loša, iako nema nešto puno likova, stvorili su dosta dobru atmosferu i brže je prolazilo vrijeme uz njihove akcije i poprilično fiktivne, ali neobične dijaloge. Uz vizualnost filma koja ponekad zastajkuje, ali stvarno u malim crtama, dalo bi se primjetiti kako je film stvarno prelijepo vizualno napravljen, dosta se toga u to uložilo. Uz prekrasne skandinavske snježne šume i planine. Kada bi sad krenuli pričati o nebulozama i o dosta pogrešaka o mitu trolova, imali bismo o čemu razglabati. Ipak, ostavimo neke nejasne i nebulozne dijelove priče po strani i usredotočimo se na film kao na film. Scenaristički je popraćen kao dosta jak klišej, ali ovo je jedan od rijetkih oblika horrora koji uspije obratiti pažnju na tijek radnje, na efekte, glumu i ostalo i na neki način skrenuti pozornost sa mlakog scenarija. Je li to namjerno ili ne, ostaje nebitno.

The Troll Hunter biste trebali popratiti čisto da vidite neke oblike novina u horor svijetu. Izuzev toga, film je sve samo ne pretežito zanimljiv ili u neku ruku jako kvalitetan. Krasi ga ponešto zanimljivih scena, pojave trolova i prekrasna panorama. Uništava ga, nažalost, dosta više stvari.