The Wolfman (2010)

Na povratku u svoju rodnu kuću kako bi istražio nedavnu smrt svoga brata, Lawrence Talbot biva ugrižen od monstruoznog vuka i dobiva njegovo prokletstvo...i progon od svih stanovnika Blackmoora...

The Wolfman je remake klasičnog istoimenog filma iz 1941. godine napravljen u režiji Joea Johnstona, inače stručnjaka za vizualne efekte i redatelja dosta hitova. Wolfman se počeo pokazivati gledateljima još početkom 2009. godine preko dosta slika, isječaka iz filmova i postera i stvorio je dojam kako bi mogla biti riječ o velikom kinohitu i o jednim od najuspješnijih horrora sa tematikom vukodlaka. Sve je zapravo tu: gomila slika vizualno prekrasnih, veliki glumci kao što su Anthony Hopkins, Benicio Del Toro i Emily Blunt i odličan vukodlak kako bi se privukli gledatelji u kino i za ekran.

Ipak, postoji jedna velika mana: film nažalost uopće nije uspio ispuniti očekivanja većine gledatelja i ispao je kao jedan od većih promašaja 2010. godine. Nemojte nikako misliti da je ovo loš film, to sigurno nije, ali film s ogromnim potencijalom pada u vodu upravo zbog loših dijelova i zbog općenito loše radnje koja ga odvlači u taj mrak monotonije.

Da razjasnimo: vizualno film je mrak. Obožavam taj gotički prikaz filmova i tu je ono u čemu je ovaj film briljirao, jasni prikaz svjetla i mraka i općenito mjesta i stvari koji popunjavaju scenu napravljeni su genijalno. Dalje, vuk: ono čega sam se najviše bojao kako će ispasti, ispalo je čak i predobro i iznad svih očekivanja...jer na plakatu se može napraviti savršeni vukodlak, ali opet ne mora značiti da će takav biti i u filmu. Ali, nisam se nadao ovako dobrom efektu, i transformacija je zanimljiva i jedna od ponajboljih, uključujući i svako pojavljivanje vuka. Glumci su dobri, dobra je glumačka postava i bilo ih je ok vidjeti na okupu, ali nešto su mi bili premlaki, kao da su svi na samrti. Apsolutno kao da nitko nije znao dati cijelog sebe u karakter (a spomenuo sam već koja imena), a to je bio jedan od minusa jer gledatelj nije mogao ili ne može nikako dobiti dozu empatije prema likovima. Spomenuo sam već bio monotoniju, a to je najveći problem filma...apsolutno film traje predugo. Moglo se izbaciti ne znam koliko scena ili se barem moglo skratiti, jer nešto što se treba dogoditi popraćeno je još sa desetak minuta skoro pa praznog uvoda koji stvara kao neku 'napetost' ili atmosferu. Ma, šišaj atmosferu kada s poluzatvorenim okom gledaš film. Ovdje bome od viška glava boli.

Nakon kratkog rezimea ovogodišnjeg hita, da se primijetiti (ako čitate recenzije) kako zapravo većina ima isto mišljenje, a to je, ponavljam, nemogućnost stvaranja zainteresiranosti kod gledatelja jednom KAD krene film. Izvlačili su ga posteri, slike i videi koji su ga najavljivali, ali film kao film me nažalost razočarao. Ipak, ima i svojih pluseva tako da dobiva dobrih 65% valjanosti.