The Wicker Man (1975)

Policijski narednik dolazi na jedno škotsko otočno selo kako bi istražio nestanak jedne djevojčice za koju mještani tvrde da je nikada nisu vidjeli. Još je čudnija i religija koju mještani provode i način življenja...

The Wicker Man je poznati filmski klasik režiran od Robina Hardyja, čovjeka koji za vrijeme svoje režijske karijere nije snimio ništa doli još jedan film i svojevrsni nastavak Wicker Mana nazvan 'The Wicker Tree' iz 2011. godine. Kako smo ga mi naški preveli 'Čovjek od pruća', gdje smo i na našim televizijama podosta mogli vidjeti remake koji je snimljen 2006. godine s Nicholasom Cageom u glavnoj ulozi, a koji je u najmanju ruku nedosljedan i preobičan film. Davno sam gledao remake, a sada sam prvi puta pogledao original iz sedamdesetih. Da sada ne uspoređujem original i remake, to ću raditi kada budem komentirao remake, osvrnut ću se ukratko na ono što Wicker Man donosi. 

Vidjeti nekakve poganske rituale na nekom udaljenom mjestu od strane lokalnih stanovnika nije nešto što se često može vidjeti u filmovima takve vrste, makar sam se u nekim situacijama prisjetio uznemirujućeg i vrlo dobrog '2000 Maniacs' iz 1964. godine. Psihotične karaktere nikada nije bilo lako glumiti, treba se pošteno uživjeti u takav oblik uloge gdje mislite da je vaš svijet onaj ispravan, da je ispravno to što morate prinositi žrtvu bogu zemlje da vam sljedeće godine zemlja bude plodna itd., veoma zastrašujuće, ali nažalost i realno, jer tko zna koliko toga još uvijek ima na svijetu. Mještani su predvođeni Lordom Summerisleom kojega glumi legendarni i besmrtni Christopher Lee, a glavnu ulogu utjelovljuje također legendarni pokojni Edward Woodward. Skoro pa ne mogu naći zamjerki za ovaj film, Wicker Man je jedan od horror klasika i obavezna je lektira za svakog horrorljupca i za one koji vole 'drugačije' filmove. 

Film je prepun inovativnih ideja, mračnih scena, ironično veselih likova i bizarnih radnji. Od samoga početka kada murjak dolazi na otok vidi se da nešto neće biti u redu s mentalitetom i s njihovim prakticiranjem svakodnevnog života. Dok protagonist obilazi njihovu školu, birtiju, luku gledatelj se sve više sablaznjuje nad načinom djelovanja misterioznih osobina, a glavni lik sve više upada u neku urotu i popriličnu nemoć. Prateći događaje može se reći kako ovdje nije riječ o čistokrvnom horror filmu, ovdje ipak više nailazimo na elemente trilera, drame i povremenih upadica jezivih kadrova koji odlikuju starije horror filmove. Svakako, kako se film bliži kraju, tako i raste razina zastrašujuće atmosfere, iako se nećete trznuti na neke scary scene, kroz veliku većinu filma pratit će vas određena neugoda i atmosfera koja doliči pravom psihološkom trileru. Interesantni su mi bili obredi koje mještani provode (možete vidjeti na slikama neke od neobičnih sadržaja filma), a sam kraj filma vjerojatno je nešto što svaki gledatelj koji drži do sebe zna, a to je ogromna drvena silueta koju mještani zapale u čast bogu zemlje. Nešto slično iskoristio je i naš domaći glazbenik Urban u jednom spotu, a mnoga štovanja poganskih bogova povezani su upravo uz Hardyjev roman 'Cowboys for Christ' gdje se ističe problematika poganstva i kršćanstva. 

Pročitao sam da Robin Hardy planira napraviti trilogiju ovih filmova, tako da nas još čeka 'The Wrath of Gods' koji bi trebao izaći 2015. godine. Uskoro bih se mogao posvetiti drugom dijelu, ali do tada, ostat ću pri pravoj kvaliteti i svježini ovog filma. Uputite se što prije na gledanje, ali pazite da ne naletite na remake. Wicker Man je uistinu nešto posebno.