The Purge: Anarchy (2014)

U Americi je izglasan zakon o primjeni čistoće ljudske negativne energije, gdje se jedan dan u godini, odnosno 12 sati dozvoljava sav oblik kriminala, uključujući i ubojstvo. Zakon zaživljava već nekoliko godina, a ovdje pratimo situacije nekoliko ljudi koji će se naći na ulici za vrijeme opsadnog stanja i potpune anarhije...

Prošlo je nešto više od godinu dana otkako je sama ideja oko Purge serijala zaživjela pod vodstvom Jamesa DeMonaca. Prvi dio vođen glavnom ulogom Ethana Hawkea bazirao se na promatranje situacije iz prizme jedne obitelji koja se štiti od svakojakih mogućih napada. Već tada se izražavala želja da se ova odlična i nevjerojatno inovativna ideja prenese na ulice, odnosno da gledatelj može pogledati film iz više perspektiva, što je mnogo zahtjevnije, ali opet zanimljivije za napraviti. DeMonaco kao da je poslušao ideje fanova i kritičara prvog dijela te je drugi dio simbolično nazvao Anarchy s efektivnim posterom te preselio priču - na ulicu. Prvi dio nije zadovoljio, postojala je odlična ideja, ali nedostajalo je tu neke kemije koja je na kraju krajeva spustila sam dojam o filmu i atmosfera je potpuno splasnula. Ovdje imamo sve ono što prvi dio nije imao - atmosferu, akciju, dinamičnost, inovativnost i prostor za doslovno sve i svašta. Iako mi se u nekim dijelovima i ne sviđa krajnji proizvod i da sam mišljenja kako se i drugi dio mogao još zanimljivije napraviti, zadovoljan sam viđenim jer je upravo ovo ono što je gledateljstvo tražilo. Iako se izgubio bazičan žanr horora, ovaj akcijski triler je nešto što bi svatko trebao pogledati, nebitno čijega je žanra fan, ovo je jednostavno film kojega trebate popratiti zbog ideje, simbolizma s kapitalizmom i današnjim društvom te neprestane jurnjave. Stoga mislim da je Purge Anarchy unatoč nekim omanjim greškama stvarno zabavan i dobar film. 

Priča prati više osoba koje se na kraju krajeva spoje te nastoje preživjeti 12 sati neugodnog boravka na ulicama. Par kojemu se auto zaustavi nasred mosta, čovjek čiji je sin nepravedno ubijen pa juri ulicama da istjera pravdu te majka i kćer koji su istjerani iz stana od strane vojske. Zanimljiv zaplet događaja popraćen je bolesno dobrim banditima, ubojicama i manijacima. Svaki od njih posebno je napravljen (što možete vidjeti po maskama), svaka grupa napadača ima neku svoju posebnu odliku, što na motorima, što s mitraljezom u kombiju, što u podzemnoj željeznici s nekom vrstom sand džipova. Masakr koji se odvija na ulicama te povremeni artistički uplivi tipa izgoreni autobus kako juri ulicom odlično su ukombinirani u kaotičnu sliku tadašnje Amerike, što glasno upućuje i na ozbiljno stanje današnjice, a koje ironično, ali opet savjesno i agresivno nameće problematiku demokracije koja to ustvari i nije. Kako radnja prolazi, tako se i stanje oko anarhije dodatno pogoršava, nakon što se gledatelj otprilike 'izdovoljo' jurnjavama na vanjštini (gdje se moglo još više toga ubaciti), radnja se prebacuje u neke druge krugove gdje nenadano otkrivamo dodatne loše stvari koje donosi zakon Pročišćenja. Velika dinamičnost također je upotpunjena s emotivnošću koju ste postigli s nekim likovima, bila ona negativno ili pozitivno nastrojena. Sve u svemu, jako dobro izvedeno. Kraj filma prošao je neočekivano dobro za razliku od prvog dijela, ne zna se hoće li točno DeMonaco raditi na trećem dijelu. 

Ovaj kratak opis filma upućuje na to da vam ne želim otkriti ničega puno, naveo sam vam temeljnu radnju, na vama je hoćete li film pogledati ili ne, iako iskreno kažem da trebate, ne baš da je film za kino (iako je i tamo zaradio), ali da se trebate prepustiti ovakvom načinu zabave. Ima nebuloza, ima viškova, ima nepotrebnih dijaloga i scena, ali koji film ovakvoga tipa nema? Teško je zadovoljiti svakoga u potpunosti, a ovaj film je kod mene to uspio i više nego djelomično.