The Orphanage (2007)

Laura je svoje najranije djetinjstvo provela u sirotištu za koje je vežu lijepe uspomene. Sad već udana i majka, ona se vraća u sirotište, u čijim prostorijama otvara dom za hendikepiranu djecu. No atmosfera nekada zgodnog mjesta se potpuno promijenila. Njezin 7-godišnji sin Simon uskoro će steći nekoliko izmišljenih prijatelja koji će ga zabavljati, ali i strašiti svojim pričama. Ubrzo, Simon će netragom nestati...

Ovom popularnom španjolskom filmu nisam nikada dao priliku da ga pogledam, vjerojatno me tematika nije pretjerano zanimala, a moguće je da sam imao i tonu drugih filmova u planu. Eto, dobrih pet godina poslije kupio sam DVD bez ikakvih dodataka i odlučio sam ga konačno pogledati, jer sve što sam čitao o njemu bili su samo lijepi komentari. Guillermo del Toro producent je ovog djela, a većina nas dobro zna za koliko je filmskih hitova zaslužan on i kao redatelj i kao izvršni producent. Čim je njegovo ime bilo prisutno, znao sam da film nikako ne može podbaciti te da ću ga barem zbog nečega upamtiti. The Orphanage (ili El Orfanato u originalu) neki neće okarakterizirati kao horror, već kao misterioznu triler dramu, a kako sam ja ipak na strani mišljenika koji ovo smatraju horrorom upravo zbog svoje tematike, odlučio sam ga s guštom komentirati na ovom blogu. Ovo nije čistokrvni horror, isprepliće se puno elemenata drame (nestanak posvojenog djeteta) i sama priča koja je dovoljno potresna. Španjolci su ovih godina počeli iznositi dobre horrore, sve mi se više sviđa europski štih tog žanra, tako da mislim da će i španjolski, ako ovako nastavi, daleko dogurati. The Orphanage je u svakom slučaju jedan kvalitetan, vizualno prelijep i izuzetno težak film.

Vizualnost je nešto čega sam se najmanje bojao da će biti loše, jednostavno zato što je tu već spomenuti del Toro, a njegov rad na filmu Pan's Labyrinth je nešto što se rijetko može vidjeti. Ono što film čini teškim za gledanje su odnosi likova, okrutna sudbina nekih od njih i općenito ružne prošlosti i nimalo ljepše sadašnjosti. Možda da je bilo malo više horror elemenata, a malo manje dramskih, mislim da bi mi onda film bio kompletan. Belen Rueda je kao nositeljica filma bila odlična, doslovno sam uživao u svakoj sceni, a ostali manje bitni glumci su također bili zadovoljavajući. Atmosfera u filmu je totalno pogođena, spooky mračna kuća je kao idealna podloga za duhove, a po onome što možete vidjeti u traileru, radnja se odvija na nekakvom otoku, tako da su mogućnosti za bijeg male, ili ih se uopće ni ne planira iskoristiti. Napetih scena ima podosta, iako se manji broj realizira do kraja, stvarno je zanimljivo doživjeti sve te cimalice od strane meni najgorih 'antagonista' - lutaka ili djece. Kraj je inteligentan i savršeno je prikupio sve detalje koji su se nakupljali tijekom filma, a koji su gledatelju davali naslutiti kako bi on mogao izgledati. 

Mislim da je Sirotište jedan od boljih horrora sa djecom, njegova isprepletenost žanrova je u svakom slučaju pogođena, atmosfera je prelijepa i mračna, napetih scena ipak malo manjka, ali nije to ni toliko bitno. Nakon pet godina što kasnim, dajem vam toplu preporuku za ovaj film.