The Omen (1976)

Američki ambasador Robert Thorn saznaje da ne može imati djecu sa svojom suprugom te bez njenog znanja posvaja dijete tvrdeći da je njihovo. Nakon par godina otkrivaju pravu istinu i prošlost roditelja malog Damiena i počinju sumnjati da su posvojili pravo malo zlo, Antikrista...

Ah, gdje su nestali ti dani kada su se pravili ovako dobri filmovi? Zlatne 70-e godine gdje smo dobili neke od najvećih horror remek djela, a ovo je horror koji je dobio Oskara i 8 nominacija.

Vjera...kao i u spomenutom Exorcistu, ona je simbol cijelog Omen serijala, koji broji 4 nastavka i remake ovog filma iz 2006. godine. Kako već duže vrijeme razmišljam baciti jedan Omen maraton, mislim kako je došlo vrijeme i za to, tako da ovaj mjesec ili većinu očekujte pretežito recenziranje Omenovih filmova.

Što je toliko odlično u ovom filmu? Kada bih sad nabrajao, samo bih bezveze nabacao, pa ću ja to razdvojiti po odlomcima:

Jednostavnost: Omen je jedan od onih filmova koji je na što jednostavniji način snimanja i razvitka priče pokušao ispasti što elegantnije i bolje, u čemu je zavidno uspio. Sa što manje napora se pokušalo napraviti zapravo što više i to je ono što mene zadivljuje pri ovom hrabrom pristupanju.

Scenarij: Svaka čast, Davidu Seltzeru skidam kapu na priči. Sve je tako dobro odrađeno, nema ni trunke dosade i monotonije u priči, sve je savršeno popunjeno i bez rupa u scenariju. Možda je to i najbolja, makar je teško odlučiti, sekvenca u ovome filmu.

Glumci i gluma: Mislim da je svatko bio briljantan na svome području, ali volio bih izdvojiti Gregoryja Packa i zahvaliti mu što se ovako dobro unio u priču i što je gledateljima uspio dočarati istinsku bol čovjeka koji ima problema sa svojim djetetom. Valja spomenuti i Harveya Stephensa kao malog Damiena, koji je takav mal i ružan savršeno pristajao ulozi nekog demona.

Ima još tu nekih pojmova, ali sam ove izdvojio kao neke od najvažnijih i najboljih. Omen je stvarno film koji gotovo pa nema mane. Oni koji pročitaju ovu recenziju, a nisu gledali film, mislim da imaju dovoljno razloga da krenu, jedino ako ste toliki protivnik starijim filmovima.

Kako to obično biva, nastavci nisu uspjeli napraviti ono što je original postigao, ali sam čuo da nisu ni toliko loši. U svakom slučaju, uskoro ću se i njima posvetiti. The Omen je film kojeg svakako treba više puta popratiti, remek djelo.