The Legend of Hell House (1973)

Tim koji se sastoji od fizičara, njegove žene, mladog medija i jedinog preživjelog od prošlog posjeta poslan je da istraži opasnu kuću kako bi dokazali ili opovrgnuli život poslije smrti...

The Legend of Hell House film je kojega sam gledao još kao klinjo od nekih 6-7 godina, kada je bio čest gost na domaćim televizijama. Snimljen je bio na VHS kasetu i znam da sam ga se toliko uplašio da sam mrzio tu kasetu i bacio sam je daleko, daleko iza svih ostalih. Otkako recenziram horror filmove (šest godina već), pogledao sam tristotinjak horrora, brojka se čini mala, ali razlog je prilično jednostavan, a taj je da stvarno rijetko pišem na blogu s obzirom na to koliki broj filmova pogledam. U 2013. godinu želio bih vas uvesti s ovim horror klasikom, kojega sam se sjetio prije nekoliko tjedana, kada sam pogledao jedan dokumentarac gdje su uzeli skoro pa najbrutalniju scenu iz ovoga filma, kada poltergeist pravi nerede u blagovaonici. Iskreno sam se zaželio ovog manje poznatog filma širem gledateljstvu i obnovio sam sjećanje. Logična je stvar da mi film neće ostaviti isti utisak kao i prvi put kada sam ga gledao, ali je ostao podosta blizu. Neke scene će mi zauvijek ostati u glavi, jer je film sam po sebi jako atmosferičan i sablasan, a tek unutrašnjost kuće koja dodatno dočarava pravu sablasnost i ukletost cijele priče. Vjerujem kako će vam se film svidjeti ukoliko volite atmosferu horrora iz sedamdesetih.

Kao i većina filmova gdje su stacionirane uklete kuće, tako i ovaj horror postavlja uvjete kao pozicionirani film kroz vještu i primjetljivo poslaganu naraciju, koja pretpostavlja određene scene već 2-3 scene prije. Ustvari, on nosi djelomično snažnu poveznicu s ranijim horrorom 'The Haunting', ali je Hell House je daleko agresivniji u svojim borbama s istražiteljima, a jezive scene donose brutalniji naboj. Nadrealna prikazivanja počinju gotovo odmah. Tijekom njihovog dolaska u kuću, Florence kanalizira nešto u što ona vjeruje da je duh od Belascovog sina. Pričajući kroz nju, najmlađi Belasco prijeti da će ih sve ubiti ako ne napuste odmah kuću. Iako je Florence Tanner oduvijek bila medij, pod utjecajem Paklene kuće ona počinje izlučivati čak i ektoplazmu i dobivati psihičke smetnje. Gluma je s te strane jako dobro odrađena, doslovno se možete uživjeti u sudbine likova i totalno vas ponese radnja. U nekoliko navrata film je ponešto usporen, no to se ne primjeti toliko jer nakon svake veće usporenosti slijedi boom scena koja gledatelja privuče toliko da se sporost zapostavi.

Unaprijed se ispričavam što sam post objavio tek krajem mjeseca, nisam imao nikako vremena, a pokrenuo sam s kolegama i novi blog gdje pravimo izvještaje sa koncerata i intervjuiramo mlade i demo bendove. Ukratko, Legend of Hell House me nije ni ovaj put ostavio ravnodušnim i smatram da sam na lijep način obnovio sjećanje. Svakako ga preporučujem, jedan od sablasnijh filmova prošlog stoljeća.