The Innocents (1961)

Mlada dadilja dobila je posao kod lokalnog biznismena da čuva njegovog nećaka i nećakinju na velikom imanju izvan grada. Pristavši na posao, preselila se na imanje gdje se upoznaje s omanjim osobljem i s djecom oko koje će se iz dana u dan stvarati neugodna prisutnost...

Crno-bijeli horrori početkom šezdesetih godina znatno su promijenili putanju kojom će se horror žanr kasnije kretati. Innocents je jedan od kamena temeljaca tog desetljeća te je unio nešto posebno u haunted house đirove po kojima su sedamdesete postale poznate. Deborah Kerr, jedna od najljepših glumica svih vremena utjelovila je plašljivu, ali dosljednu Miss Giddens koja se suočava sa svakojakim problemima i zarazom koja je ustvari okružila kuću te se počinje propitkivati zašto sam ujak nije preuzeo potpunu brigu nad djecom uz osoblje koje živi u kući, a isto tako, zašto i na koji način je bivša dadilja preminula. Jedna od početnih stvari što moram spomenuti kad komentiram starije horror filmove jest da su rijetki slučajevi u kojima se možete zaputiti u gledanje ovakvih filmova s ciljem da se uplašite ili da vas prođe jeza. Jednostavno, ako želite napraviti pregled nekog starijeg filma, isključite bilo kakvu mogućnost da vas nešto uznemiri ili uplaši pa se u najgorem slučaju možete samo ugodno iznenaditi, kada u gledanje ovakvih filmova krenete bez ikakvih očekivanja gledanja horror filma u njegovoj definiciji. Innocents je pametno razrađen, koncizan, neproblematičan i pitak film u kojega ćete se brzo uživjeti te nećete ni minute razmišljati da radite nešto drugo, naprosto zato što se stalno nešto događa i stalno gledate probleme naše protagonistice koja se sama nalazi u krugu laži, tajni i zlih događaja. 

Okosnica radnje događa se u velikoj kući u kojoj su se poneki elementi pametno iskoristili kako bi uznemirili gledateljstvo. Da se sada ne vraćam s klasičnom frazom da je tada publika bila uplašenija nego netko tko bi gledao ovaj film danas, ali unatoč tome što vas film neće naježiti, postoje određene scene koje su uznemirujućeg karaktera, čisto da vas zapita o nekim stvarima vezanima uz priču, misteriozne dijaloge i prokletstvo. Cijelo vrijeme emotivno ste povezani s glavnim likom kojega odlično utjelovljuje već spomenuta Deborah, a njezine probleme ponekad ćete jednostavno osjetiti. Velika i bitna stvar u starijim horror filmovima je bila ta što se nevjerojatno i jedinstveno moglo povezati s glavnim likovima te se više pažnje davalo razvoju priče nego samim efektima koji će u kasnijim desetljećima postati primarna stavka žanra. Uklete stvari u filmu nisu toliko vješto prikazane, no svaki puta kada se o njima samo govori, a ne vidi se o čemu je riječ, bude zanimljivo. Kasnije se možda i razočarate koliko je zapravo koncept jednostavno napravljen dok cijelo vrijeme iščekujete da se nešto sablasnije dogodi.

Bilo kako bilo, osobno sam uživao u utjelovljenju zla kroz ovakav tip priče i film je zasigurno pripomogao budućim autorima radnje sa svojom naočigled jedinstvenom shemom. Šteta je što se s današnjom tehnologijom ne naprave ovako jednostavno, ali opet efektivni filmovi, a to Innocents svakako jest.