The Haunting in Connecticut (2009)

Nakon što je obitelj suočena sa činjenicom da se moraju seliti u Connecticut zbog redovitih pregleda raka svog sina, useljavaju u kuću za koju nisu bili svjesni da je na početku na mjestu te kuće bila mrtvačnica i da se zbog toga događaju neobjašnjive stvari u njihovoj blizini...

I tako dragi moji dođe meni opet nakon nekoliko tjedana da si priuštim još jedan ghost film...morao sam ja biti glup i opet nakon tako kratkog vremena pogledati skoro pa istu radnju kao i u svim fucking ghost filmovima. Meni i mom bratiću s kojim sam gledao ovo djelce se sve popelo na vrh glave te smo većinu filma pričali o nečem desetom jer točno znamo što će se u filmu gdje i kad dogoditi. Ako ste malo iskusniji poznavatelj horrora, znali bi da u ghost filmovima kada glazba traje ništa se neće dogoditi, pogotovo po danjem svjetlu, a kada glazba utihne....OPA...nešto mora iskočiti, neki duhić ili nešto slično...ma...pun mi je kufer toga, a adolescent sam...

No ajde, nisam se toliko razočarao jer vidite da je i film dobio dosta dobru ocjenu, mogu reći da mi iznenađujuće, nije loš. Nije sve stvar oko scary dijelova filma, to je poprilično isto, ovdje se razlikuje priča, koja je dosta interesantna i mene je privukla da film izdržim do kraja. Isto tako, dobre strane su jako dobri efekti. Posebno me iznenadio izdanak ektoplazme, koju imam priliku jako rijetko vidjeti u bilo kakvim filmovima, vidio sam da se koristi u možda dva do tri filma koje sam ja gledao. Neloše, neloše...

Hmhmhm...evo nakon što su prolazila slova u filmu mogu zaključiti da Haunting in Connecticut niti smrdi niti miriši. Ne mogu se prevagnuti niti na jednu stranu jer pod smradom mislim na par iritantnosti u filmu, na dosadan kraj, na svaki jebeni strašniji trenutak koji je flashback na sve ostale horrore s duhovima, a pod mirisom mislim na glumce, zanimljivu priču, efekte i posebno na ektoplazmu, koja je malo i jeziva. Duhovi iz Connecticuta, dobri ste bili.