The Gate (1987)

Glen je dječak kojemu roditelji odlaze na put ostavljajući ga sa starijom sestrom i u društvu najboljeg prijatelja Terryja. U dvorištu iza svoje kuće otkrivaju duboku rupu koja će nakon nekog vremena početi ispuštati krikove i demone, dovodeći troje djece u borbu protiv zla i spašavanja svijeta...

Prije nekoliko godina pogledao sam film I, Madman redatelja Tibora Takacsa, osobe koja je zaslužna i za ovaj film i u toj recenziji sam rekao kako ću za nekoliko dana pogledati The Gate. Dobro, nekoliko dana pretvorilo se u nekoliko godina, ali sam odlučio ispraviti sam sebe i posvetiti se ovom poznatom horrorcu u krugu horror ljubitelja. Takacs je po meni ok redatelj sve dok nije zabrazdio u Mega Snake, Ice Spiders i Rats fore koje su na razini Asylum produkcije filmova. No, njegova tri najpoznatija djela i dalje ostaju The Gate i njegov filmski nastavak Gate 2: Trespassers i I, Madman, film koji mi je bio ok djelce. Gate je također i debitantski film Stephena Dorffa koji glumi interesantnog dječaka kojega pratimo kroz cijel film. Jek osamdesetih zamjetan je i u ovome filmu te se može smatrati pravom poslasticom za fanove žanra, s nemalim brojem teško ostvarivih efekata, dobrim glumcima i prilično neugodnom, ali zabavnom radnjom. Kada kažem teško ostvarivi efekti, mislim na zahtjevne manevre s kojima se trebaju boriti i današnji aktivni redatelji, a riječ je o vizualiziranju beštija i živina koje nije nimalo lako napraviti. Čitao sam čak i neku triviu da su sićušni demoni odglumljeni od strane živih osoba u gumenim odijelima i da su smanjenji CGI efektima, što me uistinu ugodno iznenadilo. The Gate je zabavno djelo iz osamdesetih koji će vjerojatno mlađim generacijama biti nezanimljiv i loše vizualiziran, ali stariji će itekako u svemu ovome pronaći nešto zastrašujuće i sjetit će se da su ih neke od ovih scena plašile kao manje.

Ne znam koliko ste upoznati s filmom The Hole iz 2009. godine i koliko možete vidjeti poveznica uz ovaj film, ali volim ovakve filmove gdje se malo toga zna odakle je što došlo i koja je namjera antagonista u konačnici. ''Dječji'' horrori slabije su zastupljeni i danas ih ima još i manje, ali Gate je uspio od ovih glumaca stvoriti odlične i perspektivne mlade nade koji su se jako dobro snašli kroz cijeli film. Priča je sama po sebi neobična i zanimljiva, nije nešto pretjerano objašnjena i ne treba ni biti, postoji jasan početak, zaplet i rasplet cjelokupne radnje, iako malo šteka pomalo nedorađena koncepcija kraja filma. Jedina stvar koju sam zamjerio tijekom filma je pretjerana hrabrost male djece, jer ja da sam dječak i da mi počne horda demona ulaziti u kuću zajedno s jednim poluzombijem i mrtvim psom, ozbiljno bih se zapitao zašto već nisam dobio infarkt ili mekanu stolicu, ali ovo troje u filmu je totalno poludjelo i spremno je spasiti svijet većinom kroz opušteno ponašanje, što mi nije nimalo uvjerljivo. Na stranu to, uistinu sam uživao u efektima i uvijek volim u osamdesetima vidjeti kakva sve čudovišta i maske neće još napraviti, to je čar starijih filmova, kada im ''iz manjka i muke narastu ruke''. 

Uvijek se lijepo vratiti u doba kada je horror film procvao do svog maksimuma i kada smo mogli viđati puno ovakvih filmova, danas se sve svodi na duhove, egzorcizam i mučenje, i to većinom u lošoj adaptaciji. Nadam se da Gate 2 neće biti puno lošiji nastavak od ovako dobrog djela.