The Apparition (2012)

Cura i dečko odlaze u kuću djevojčinih roditelja, gdje ih počne proganjati nekakva prisutnost koja je nastala još tijekom jednog propalog eksperimenta s koledža...

Duhovi, nemani, utvare, bića i mraka...bla bla bla. Mislim da mi je već prekipjelo neprestano oživljavati taj podžanr, ali što mogu, današnji horrori najpopularniji su upravo zbog korištenja nadnaravnih 'nevidljivih' stvari. I vjerujte, nikad ih neće biti dosta. Samo ove godine vjerojatno sam pogledao preko 20 naslova koji se baziraju na duhovima, a s obzirom da nisam puno filmova pogledao ove godine, ta statistika je veoma poražavajuća. No, da počnemo pričati o ovome filmu. Apparition iliti Prikaza djelo je Todda Lincolna, čovjeka kojemu je ovo prvi dugometražni film i prvi s kojime je postigao nekakav veći efekt, tako da nisam kompetentan da govorim o ranijim redateljevim djelima jer ih ustvari ni nema. Njegov 'prvi' uradak bavi se već iskusnom i dobro provjerenom šablonom: istjerivanjem nepoželjnog gosta iz ljudskog svijeta. Osim što se poslužio već pomalo dosadnom pričom, ona je osim toga jako loše razrađena. Da bi stvar bila gora, film je krcat već viđenim načinom snimanja, lošim scare scenama, banalnim dijalozima i nimalo zanimljivim preokretima i akcijskim trenutcima. Shvaćam da je ovo tek redateljev početak, ali mogao je uzeti u obzir da sa ovakvim načinom jednostavno neće moći dobro nastaviti dalje. Film je koštao dobrih 17 milijuna dolara, ali je zaradio tek nešto više od 5 milijuna. Brojčani podatci mu ne idu u korist, čak ni podatci da zapravo rijetko gdje postoji osoba kojoj se ovaj film u potpunosti svidio. Dobili smo jedan slab i nedorečen ghost movie. 

Radnja je toliko stereotipna za ovakve filmove, da sam ja već znao što će se dogoditi otprilike u petoj minuti filma. Nedostatak inovativnih scena dodatno je narušio sliku nekakvog pamtljivog horrora, a vidne pogrješke tijekom snimanja nažalost nisu uspjele proći neprimjećene. Nadalje, scenarij je preslab. Likovi koji su u glavnom planu (djevojka i dečko) previše su hladni jedno prema drugom, gledatelj među njima ne može osjetiti nikakvu kemiju, no međutim tu nisu toliko krivi glumci koliko loša razrada komunikacije među njima napisana u scenariju. Ne možete stvoriti nikakvu simpatiju prema njima, eventualno prema preslatkoj Ashley Greene, zbog koje sam u neku ruku i pristao na gledanje ovog filma. Gluma je, iako malo drvena, ustvari jedna od rijetkih svjetlih točaka. Već spomenuta Ashley Greene bila je sasvim solidna, dok je njen partner Sebastian Stan ipak malo zakazao u nekim dijelovima. Ovdje možemo vidjeti i Toma Feltona u ulozi geeka koji je sudjelovao u prizivanju duhova još na koledžu.

Likovima su podijeljena glupa rješenja određenih problema, vidno je kako se malo toga zna o kvalitetnom scenariju kad se ovdje gotovo ni jedna scena ne poklapa sa situacijama koje bi se, kada bi se to moglo dogoditi u realnom svijetu, napravile. S druge strane, imamo i preočite postupke koji su se na neki način trebali izmjeniti, jer gledatelj nakon otprilike 45 minuta filma već počinje doživljavati monotoniju. No, na svu sreću, film ne traje predugo, sat i nešto vremena, tako da, ako već budete gledali ovaj film, ne morate se brinuti oko kaosa sa minutažom. Vjerojatno film ne bi ni toliko trajao da redatelj malo malo nije scene nadopunjavao sa bezazlenim prikazima krajolika koji ni malo ne pašu ovom podžanru horror filmova. Situacija nije spašena time zato što prikazani krajolik nije nimalo privlačan. 

Jezivih scena nema, Apparition će vam sve zanimljivije scene iz filma ponuditi u traileru kada ga pogledate, tako da, iskreno vam preporučam da ne srljate na ovaj film. Ako volite vidjeti oku ugodnu Ashley, rađe se prebacite na neki dio Sumrak sage, nego na ovu beskorisnu nakupinu viđenih filmova. Dobio je dvojčicu zbog lijepog načina snimanja, neloših efekata i solidne glume. Sve ostalo vrijeđa horror žanr kakav je bio nekada, no savršeno se uklapa u šljam ovog stoljeća. Palac dolje.