- objavljeno 22.12.2009
Stag Night (2008)
Četiri prijatelja odlaze u 3h u noći iz kafića kako bi podzemnom otišli na drugi party u New Yorku. U podzemnoj otvaraju vrata vlaka na nekoj stanici koja se ugasila još 70-ih, te tamo i ostanu. Dogovorom odlaze pješice do sljedeće stanice i putem nabasaju na trojicu kako ubijaju i kolju policajca. Nisu ni slutili da će im ovo biti najduža noć u borbi za preživljavanje...mrak, bez signala, bez izlaza i ljudožderi.
O filmu se počelo govoriti na par foruma i primijetio sam ga, svidjeh mi se po radnji. Inače cijenim takve oblike modernih filmova gdje još ima ljudskih zaostataka skrivenih negdje u svijetu, što je veoma uznemirujuće. Isto tako, pri samom uvodu filma gledatelj dobiva informaciju da svake godine u New Yorku nestane 10,000 ljudi. Scary, a? Upravo to je i pobudilo moja očekivanja prema filmu. I ona su se pokazala u neku ruku opravdanima.
Redatelju Peteru Dowlingu ovo je prvi film kojeg je režirao, od poznatijih djelca je napisao scenarij za Flightplan s Jodie Foster i Seanom Beanom. Mogu reći kako se, u podzemnoj gdje je jelte, mrak, i gdje se ne bi trebao vidjeti ni prst pred nosom, Peter dosta kvalitetno osvjetlio mjesto radnje gledateljima, što me je ugodno iznenadilo, nakon katastrofalnog The Cave, gdje ne možeš vidjeti gdje se što odvija. Bome, ovi ljudožderi su mi nekako jedni od najagresivnijih koje sam vidio u posljednje vrijeme, jer, oni nisu ludi kao redneckovi iz Wrong Turna, ovi imaju neku inteligenciju i jako su snalažljivi i jezivi sa svojim izgledom, nisam im se nasmijao kako sam se nasmijao redneckovima. Jedna od pamtljivih scena mi je svakako skrivanje likova od ljudoždera dok se ovi vraćaju u svoju jazbinu, jako atmosferično i napeto.
Nažalost, malo previše nerealnosti upropaštava onaj dojam filma, ali bez toga i bez nekih klišeja u glumi, film bi bio jako dobro osvježenje. Ovako je ostao dosta anoniman, ali sigurno jedan od boljih anonimnijih.
Jedan od onih horrora koji ne obraćaju toliko pozornost na cimalice i šokove, koliko na tijek radnje i atmosferu. Sviđa mi se način razmišljanja Dowlinga. Očekujem od njega ubrzo još koji uradak.
Tagovi: