Srpski film (2010)

Nekadašnja porno zvijezda Miloš prihvaća ponudu jednog lokalnog biznismena nadajući se kako će nakon plaćanja enormne sume moći mirno uživati u ostatku života. Iako mu nije rečeno kakvu će on ulogu imati u sljedećim porno uradcima, ubrzo i sam otkriva kako bi bilo bolje da nikad nije potpisao ugovor jer će mu sljedećih par snimaka ugroziti život njega i njegovih bližnjih...

Nakon filma Mladena Đorđevića 'Život i smrt porno bande', dolazi nam film Srđana Spasojevića po imenu Srpski film. Iako se ne tiču obadva filma iste teme, imaju nešto zajedničko: nijedan film iz Istočne Europe nije išao u vode horror filmova koji se bave apsolutnim snuffom, odnosno nekim životnim ekstremima, čak ne vjerujem ni da postoji neki sličan inozemni film. E sad..vjerujem da ste otprilike svi čuli za ovaj film, netko vam je prepričao kako se ispovraćao nakon što ga je gledao ili mu je bio loš ili nešto deseto, da je film zabranjen u nekoliko zemalja i da je dobio dosta nagrada na filmskim festivalima (primjerice u Motovunu). Redatelj i scenarist nisu mislili ništa napraviti od ovog filma osim gledateljima dočarati trenutno stanje u Srbiji i pokazati film kao neku kvazi-umjetnost, ali mislim čak i da svaka umjetnost ima svoje granice. Ovdje granice ne postoje. Srpski film bi se trebao gledati na vlastitu odgovornost, jer je bolest blaga riječ za ono što ćete vidjeti, ako već i niste.

Znam, neki će reći da možda malo i pretjerujem, ali svatko stvara svoj dojam o filmu i nikada još (dosad) nisam vidio nešto slično. Zašto sam ga ocijenio s vrlo dobrim? Ne zbog dobrosusjedskih odnosa, za to služi Eurosong, nego zbog nevjerojatno dobre kvalitete kojom je film sniman. Za to skidam kapu Spasojeviću. Vizualno je uspio napraviti nevjerojatno dobar kontrast svjetla i tame prostorije, svaki detalj u filmu se može primjetiti, a to rijetko viđamo u našim filmovima.

Glumci su isto jako dobro realizirali likove, sve pohvale idu Srđanu Todoroviću koji mi je najdraži srpski glumac i Sergeju Trifunoviću, kojeg nikada nisam vidio u ovakvom elementu. Jako su dobro dočarali ovaj film. Scene kao scene su i više od morbidnog, da vam sada ne spoilam, vjerujem da ste svi čuli za neke najodvratnije kadrove i dijelove priča, a neke od njih su komotno mogle i izostati jer su totalno nepotrebne, s ciljem naglašavanja bolesti filma. Jedan veći problem ovog filma je to što se zapravo sve bazira na tome hoće li se gledatelj izbljuvati po ekranu ili neće, tu se vraćamo na one neke ekstreme koji su, da bi naglasili 'umjetnost', bile prikazane na najnižem stupnju tolerancije, gdje bi se neki ozbiljniji gledatelj duboko razočarao jer su nekoć prije takve scene bile zabranjene za snimanje i nezamislive. Čak se i u Londonu pokušavao prikazivati ovaj film, ali organizacija je odrezala pošteni dio scena, pa se odustalo od te ideje, jer ovaj film bez takvih scena nema smisla. Nažalost.

Ukratko rečeno...zadovoljan sam viđenim. Srpski film (iliti Serbian Film) je ukratko boleština koja bi se svakako morala promotriti, ako ne cijeli film, onda barem s prevrtanjem scena. Čisto da vidite da su i naši susjedi u stanju nešto napraviti što bi moglo kao horror film protresti mase. Srbija je u dobrom tonu krenula u horror vode, vidjet ćemo kako će dalje.