Scream 4 (2011)

Sydney Prescott vraća se u rodni Woodsboro povodom turneje izlaska svoje prve knjige. Isti dan kada se vratila, ponovno su se počela zbivati ubojstva Ghostfacea, koji je stavio na svoju listu sve Sydneyine najbliže...

Jedanaest godina je prošlo otkako smo mislili da smo se zauvijek pozdravili sa Scream serijalom, koji je poprilično slabo, sa slabom trojkom završio svoju priču. Redatelj Wes Craven se odlučio izvaditi ovaj poznati horror serijal iz naftalina i uobličiti ga u modernu, suvremenu verziju slashera kojeg je prije petnaest godina stvorio. Nedavno sam pogledao njegov My Soul To Take, ali iz određenih razloga nisam se uputio u recenziranje tog filma. Kako me je bio razočarao sa svojim povratkom, nisam ni gajio neke prevelike nade u 'veliki' povratak ovog serijala. Na netu su se izmjenjivali dojmovi tjednima prije nego što sam ga sad pogledao, bilo je više lošijih nego dobrih komentara, ali raspon između ocjena je stvarno kulminirao između najgore jedinice i najbolje desetke. Očito je bio red na meni da iznesem svoje osobno mišljenje i vidjeti gdje se nalazi ovaj film na skali ocjena. Gornju ocjenu već vidite, ne moram vam puno toga govoriti. Na skali od jedan do deset to bi bila petica, ovako je još i dobra dvojka i po koju sam dao, čisto zato jer sam ljubitelj ovakvog horror podžanra. Scream 4 je najveće razočaranje u 2011. godini, definitivno jedan od bezveznijih nastavaka nekog serijala koje sam ikad gledao, a i definitivno jedan od najočajnijih povrataka serijalu u povijesti horror industrije.

Pogledao sam cijeli serijal, prvi dio mi je bio odličan, drugi dio je vjerno (iako malo lošije) pratio prethodnika, a trojka je bila poprilično loša i na neki način je reciklirala prošle filmove. Četvorka je na neki banalan način uspjela sve dijelove uobličiti u jedan dio i tako stvoriti neku vrstu remakea koji se temelji na novim karakterima i na par starih. Nešto u obliku Friday the 13th remakea. Znate dobro moje mišljenje o remakeovima i o vađenju starih klasika u nove, lošije oblike horrora. To je jednostavno stavka koja ovaj žanr panično spušta prema dolje. Scream 4 zapravo nema ni jednog aduta. Od loše (pretjerano loše) glume, do loše krvi, mlakih ubojstava i pretjerano, ali baš pretjerano očajnih dijaloga koji su nepotrebni i u najgorim humorističnim dramama. Da se vratimo malo na glumu i likove, najveće rane ovog filma: imamo ponovno stare likove, to su Sydney Prescott, queen cijelog serijala, Gale Weathers, novinarku, a sada književnicu i Deweya, nekoć murjaka, a sada šerifa gradića Woodsboro. Oni su, ajde, ok, tj. na Deweya sam uvijek imao antipatije, čisto zato jer njegova pojava ne rezultira nekom napetošću i pravom atmosferom, iako je ovdje i napravljen malo tupast kao karakter. Ostali glumci su doslovno ubi bože. Nepotrebna šerifova ženska desna ruka, koju smo imali prilike viđati u par novijih horrora, teenageri koji su najlošiji ikad i što je najgore, što imaju najlošiju glumu. Craven je očito mislio da danas svatko može glumiti običnog naturščika koji će prije ili poslije u filmu biti ubijen...ali ne. To je najveća boljka ovogodišnjeg Screama i jedan od razloga zašto ga ja spuštam na dno slasherskih filmova. Priča zapravo i nije toliko loša, ali je pretjerana, dosta konfuzna u par scena i dosadna u par dijelova. Početak filma je nešto najgluplje što sam ikad vidio...film u filmu koji je kasnije rezultirao pravim filmom...bedastoća žešća, pogledajte o čemu je riječ. Ubojstva i ne bi bila toliko slaba da ih nisu uništili bijedni glumci koji su sa svojom 'glumom' unakazili i killera, i način na koji on pokušava prestrašiti, pa na kraju ubiti lika. Ima tu još dosta sekvenci na koje valja obratiti pažnju, ali je vjerojatno već i ovako dosta popljuvan pa nećemo ići u neke još rigoroznije detalje. Razlog zbog kojeg je dobio prosječnu ocjenu je taj što sam se nasmijao par puta na ovaj očaj i što sam zadnjih pola sata filma popratio sa velikom pozornošću, jer tu se nakupilo toliko toga glupoga da jednostavno nisam mogao odoliti i dati filmu predobru dvojku.

Scream 4 je razočarao, što i kino blagajne (zaradio jest, ali najslabije od cijelog serijala), što šire gledateljstvo, što i mene. Nikako vam neću preporučiti ovaj film i ako ste pogledali prva tri dijela, nikakvog pametnog razloga ne morate imati da pogledate i ovaj dio, koji je sam po sebi nepotreban. I sama Sydney u jednom navratu u filmu kaže: 'You forgot one thing about remakes. They're not better than originals.' Sami sebi uskaču u usta.