Rosemary's Baby (1968)

Mladi par se useljava u staru zgradu gdje upoznaju neobične, ali drage susjede. Rosemary otkriva da je trudna, a događaji koji će je okruživati prijete sigurnosti njezinog nerođenog djeteta i život joj postaje opsesija bježanja od paranoje...

Već sam navikao krpati rupe nepogledanih kultnih horrora koji su se nekako izgubili u moru pogledanih filmova. S obzirom da sam rođen u generaciji koja nije mazila horror film te su se svi etablirani horrori stvorili barem 10-ak godina prije, dosta je komplicirano pohvatati kroz nekoliko godina recenziranja sve one filmove koji su nam svojom pojavom promijenili pogled na neke stvari. A osim toga, godine i dalje idu, stvaraju se novi filmovi, jurnjava ne prestaje. No, jučer sam si dao oduška pogledati Rosemary's Baby, vjerojatno svima poznat film Romana Polanskog koji je stvorio famu ''rođenja'' nečega lošeg i demonskog u svijetu ljudi, o vještičarenju se znalo snimati i prije 60-ih godina. Ništa manje nisam očekivao od Oskarom nagrađenog filma osim odličnosti, nepretencioznosti i kvalitetne priče. Glumica koja je dobila Oskara za najbolju ulogu u sporednoj ulozi je Ruth Gordon, što je dakako zaslužila, iako je to možda na neki način bio Oskar za životno djelo, no mišljenja sam kako je Mia Farrow (Rosemary) ipak odnijela pobjedu svojom maestralnom vještinom snalaženja u tako teškoj ulozi. Puno smo filmova svih narednih godina mogli vidjeti ovakve tematike, no Rosemary's Baby doista je nešto uznemirujuće i iako ne možda strašno ili napadno, atmosferičnost filma i borba protagonistice nešto je što ću dugo pamtiti. 

Prvih 40 minuta filma naizgled ne otkriva ništa sumnjivo, iako se po nekim temeljnim pričama i po onome što doživljavaju likovi može zaključiti da će radnja eskalirati prilično brzo jednom kada sve krene nizbrdo po Rosemary i njeno dijete. Smrti prijatelja koje ju okružuju, iznenadna slava njenog muža glumca u njoj će probuditi osnovanu sumnju da joj prijeti teška budućnost i da će morati napraviti sve kako bi se obranila od sila zla. Na koji su se način manifestirale sile zla to biste morali sami pogledati da ne spoilam, ali film sada neće imati neki veliki obrat u radnji upravo zbog toga što vas Ira Levin, prema čijoj se noveli osmislio film, odmah upozorava na cilj njene priče. 

Gluma je, ponavljam, uistinu dobra i sadržajna, oplemenjena bogatom naracijom, a efekti, oni malobrojni u filmu, doista su dobro odrađeni. Sam kraj filma može biti upisan u povijest kao jedan od najupečatljivijih završetaka horror filma 20. stoljeća, toliko intrige, uznemirenosti i ''zla'' teško se može vidjeti, a asocijacije na bogati aristokratski svijet kojega okružuje sam vrag savršeno je prikazan. 

Rosemary's Baby je rodio masu sljedbenika, pridobio Akademiju, navukao brojne gledatelje i što je najunosnije - zaradio je puno novaca. Idealan horror film, pravi prikaz kvalitete i savršene priče.