- objavljeno 09.07.2012
Red State (2011)
Trojica mladića dogovara 'noćno druženje' sa ženom preko oglasa kako bi se proveli ludo i nezaboravno uz seks...no kako to već biva, događaju se totalno neplanirane stvari i otkriva se da je žena zapravo članica skupine fundamentalista koji sa svojim uvjerenjima i pravilima nastoje 'kazniti' svakoga tko je drugačije seksualne orijentacije ili drugačijih vjerskih uvjerenja...
Red State noviji je horror film kojeg sam htio pogledati već početkom godine, svidjela mi se radnja, najave, traileri, pa čak i nedorečeni plakati koji su upućivali na nekakve nove religiozne spletke, a koje se ne bave područjem egzorcizma ili sličnim stvarima...osim toga, redatelj ovog djela poznati je Kevin Smith, čovjek koji se osim režijom (Dogma, Jersey Girl), bavi i glumom i produciranjem, a uključen je i u mnoge druge projekte. No, također sam i očekivao nekakav torture film, no na svu sreću, dobili smo relativan broj brutalnih scena, a po meni, što je manje takvih besmislenih gluposti, tim bolje...no nažalost, dobili smo tipičan primjer horrora iz 21. stoljeća - brutalne scene, banalni likovi, nedorečene radnje, bespotrebni dijelovi, loš kraj i što je najbitnije...još jedan neuspjeh. No, da se ne kaže kako sam u potpunosti ocrnio film, ima i dobrih dijelova, što pokazuje i prosječna ocjena. Film sadrži scene koje su me dosta psihički uznemirile, a jedan od primjera bi bio početni govor kvazi ludog propovjednika, činjenica da je film lako gledljiv i dosta brzo prođe, pojava Johna Goodmana...kako sam i pročitao u jednoj recenziji, ovo je film kojeg ne bih nikome preporučio, ali ako ste baš navrli na to da ga jednom pogledate, možete, ali nikako ne vjerujem da ćete mu se više vraćati.
Pročitao sam da je film rađen po istinitom događaju. Nije više nimalo čudno da se takvo što događa u današnjem svijetu, ali je u svakom slučaju određenoj publici zanimljivo pogledati to i na filmu, a osim toga, film dobiva veći broj gledatelja te nešto veću popularnost.
Kod glume zapravo nemam ništa za prigovarati, negativci su bolesno odradili svoje 'bolesne' uloge, protagonisti također imaju dobrih trenutaka, no ono što te strašno može isfrustrirati su antipatični karakteri, toliko mi nisu sjeli da sam htio da se što prije okonča sudbina likova, bilo pozitivnih, bilo negativnih. Kad smo već kod zaključivanja događaja, rekao bih da mi je kraj totalno nedokazan, neuvjerljiv i u najmanju ruku promašen. Već kad sam mislio malo se bolje postaviti prema konačnom rezimeu filma, kraj je sve usr'o. Još jedna bitna od stavki za spomenuti svakako je nedorečenost podžanrova koji se isprepliću kroz film. Na početku možemo vidjeti mješavinu nekakvog teen horrora koji u sredini prerasta u blagu verziju torture filma, pa na kraju dolazi do čiste horror akcije. Interesantno zvuči, ali nažalost, izvedba je nula bodova.
Kevin Smith je pošteno zabrljao sa ovim projektom. Čuo sam da se i film prošao kroz nekoliko neželjenih događaja, pa je i to možda razlog zašto je ispao ovako nedorečen, forsiran i banalan. S druge strane, zaslužio je ocjenu dovoljan jer mislim da se može naći i puno manje uvjerljivih true story filmova, a pogotovo u ovom žanru. Nikad mu se više neću vratiti, ali sam još jednom sam sebi dokazao da nešto što može biti dobro na kraju ispadne ogroman propust.
Tagovi: