Planet Terror (2007)

Nakon što je eksperimentalno biološko oružje pušteno u atmosferu, tisuće ljude pretvorilo se u neku vrstu živih mrtvaca, odnosno zaraženih. Nekolicina je ostala normalnih, a ta nekolicina je ustvari sve samo ne normalna, a u cilju im je da zaustave rastuću epidemiju na bilo koji način...

2007. godine dobili smo ciklus filmova 'Grindhouse', mini kolekciju od dva filma u režiji Roberta Rodrigueza i Quentina Tarantina, koji su između svojih prikazivanja imali nekolicinu fake trailera koji su ustvari ili najavljivali, ili predstavljali neke buduće filmske uratke. Grindhouse se sastoji od filmova 'Death Proof' (Tarantino) i 'Planet Terror' od Rodrigueza. S obzirom da sam oba filma pogledao iste godine kada su izašli i poprilično mi se izblijedile scene filmova, odlučio sam se prisjetiti oba filma, ali recenzirati samo jedan, koji može nositi podžanr horrora. Tarantino ipak nije toliko ciljao na horroričnost koliko Rodriguez ima toga u dosta svojih uradaka. Grindhouse je zatekao poveću popularnost, a nisu ga izbjegle ni pozitivne kritike, oko kojih bi se većinom složio, no ima tu i nekih stavki koje su me ipak u suštini razočarale. Planet Terror po mnogima je film koji je ispred Death Proofa, a kod mene bi ipak rang bio drugačiji. No, da se usredotočimo na Planet Terror. 

Makljaža, brdo modernističkih splatter scena, hrpa pametnih diskurza i humorističnih situacija rezultirali su jednim prilično zabavnim akcijskim humorističnim horrorom. Ipak, svaki humor i svaka akcija te naravno svaki horror u svojoj kombinaciji mora imati nekoliko neizbježnih zamki, koje ipak po meni filmu nisu dozvolile da bude odličan, već ipak jako dobar projekt.

Vjerujem da će se ljubiteljima akcije svidjeti gotovo sve što se u filmu događa, makar film obiluje s nerealnim scenama i onima koje su gotovo nemoguće izvesti. Ponekad su loše izvedene s namjerom, ponekad se vidi neki određeni promašaj. S nerealnošću se ponekad pretjeruje, a ponekad je ta količina prilično dozirana. Zombiji, odnosno zaraženi, prava su poslastica za gledanje, jer u svojoj grotesknosti ustvari pružaju pravu zabavu i pravo gađenje. Splatter deluxe, rekao bih, a do prije šest godina takav film nismo imali neko vrijeme prilike gledati. U filmu imamo prilike vidjeti niz poznatih lica, od kojih valja izdvojiti Rose McGowan, Brucea Willisa, Marley Shelton, Freddyja Rodrigueza, pa čak i Tarantina u jednoj kraćoj ulozi specijalca. Ekipa stvarno diže film na određenu razinu, a svaka njihova karakterizacija zapravo je toliko posebna da vam se mora svidjeti način na koji je priča uz likove odrađena. Jedna od najsvjetlijih točaka je upravo posebnost likova, gdje vidimo i jako popularnu ženu sa mitraljezom umjesto noge, bolničarku opsjednutu iglama itd. Zajebancija u potpunosti. Kraj filma je prilično očekivan, ali to je možda jedina stvar što je u filmu bila očekivana, sve ostalo je totalno u magli i nepredvidivo, što je također jedna od pozitivnih strana.

S obzirom da me nije bilo duže vrijeme na ovome blogu zbog raznih obaveza, odlučio sam si pustiti mozak na pašu i mislim da mi je trebao baš ovakav nekakav film. Planet Terror će vam se vrlo vjerojatno svidjeti, ukoliko ne tražite ništa ozbiljno, a ni pametno.