Night of the Living Dead (1990)

Brat i sestra idu na groblje da posjete svoje roditelje, a brat, zezajući svoju sestru sa zombijima na groblju biva ubijen od strane groteksnog stvorenja nalik čovjeku od kojeg Barbara počinje bježati sve do obližnje farme u koju se sakrije. Uskoro pristiže sve više ljudi, ali i sve više zombija počinje napadati tu kuću...

Ako se ne varam, mislim da sam s ovim horrorom zapravo sve i započeo. Još kao mali mislim da sam ovaj horror prvi u svom životu pogledao. I naravno da me onda počela hvatati jeza od zombija te su mi zombiji odmah nakon slashera postali najomiljeniji horror 'podžanr'. Autor ovog klasika je George A. Romero, a Noć živih mrtvaca je zapravo nastao davne 1968. godine, dakle ovo je remake tog crno-bijelog filma i jedan od najboljih remakeova svih horror filmova, u režiji legendarnog Toma Savinija, majstora efekata i šminke kojemu je ovo jedan od rijetkih filmova gdje je potpisan kao redatelj. U ovom filmu zombiji su jako, jako spori i može ih se veoma lako izbjeći, dovoljno je malo bržim korakom prolaziti pokraj njih.

Po mome, to su pravi zombiji. Ljudi koji su se ustali iz mrtvih i koji ne mogu trčati jer jednostavno nemaju niti mozga, niti toliko snage. U filmu mi je idealno mjesto radnje. Neka napuštena farma puna zombija iz okolice, udaljena od najbližeg grada oko 15 km, u kući gdje se našlo par ljudi koji se moraju zabarikadirati kako bi preživjeli. Cool. Jedan od mojih favorita u filmu je Tony Todd (Candyman), u ulozi Bena, glavnog spasitelja i vođa cijele ekipe. Pokraj njega se nalazi Patricia Tallman u ulozi prestrašene i na kraju pouzdane Barbare.

Da zaokružimo dojam filma, film mi se jako svidio, BOLJI mi je od originala, čisto zbog svježine i boje u filmu, i jedan je od boljih Romerovih spisateljskih uradaka, eventualno jedan-dva su iznad ovog. Nemojte zaboraviti da je ovo remake, pa preporučam da prvo pogledate original, i onda da se prepustite modernijem remakeu. Zabavna noć uz Noć živih mrtvaca.