Magic (1978)

Trbuhozborac Corkey nakon debakla sa svojim predstavama doživljava uspjeh sa lutkom Fats, a koja mu istovremeno postaje i ogroman teret, te počinje upropaštavati sve oko sebe pokušavajući obnoviti odnose sa svojom srednjoškolskom ljubavi...

Horrori s lutkama će kod mene uvijek plijeniti posebnu pažnju. Od serijala koje svi dobro poznajemo (Child's Play...), do nekih individualnih horroraca za koje mnogi nisu čuli (Dolls, Tourist Trap...), lutke su uvijek bile nešto što će u meni izazivati jezu uvijek kad ih pogledam, pa makar horror bio i čisti prosjek. Magic je djelo redatelja Richarda Attenborougha, koji se svojedobno više proslavio kao glumac, nego kao redatelj. Ovdje imamo i jednu današnju legendu, a to je glavni glumac, tumač trbuhozborca Anthony Hopkins, koji je briljantno odglumio svoju ulogu i kojem se uvijek radujem kad god na njegove filmove naletim. Film je okarakteriziran kao dramski romantični horror, tako da ako se ikad budete uputili u gledanje, nemojte očekivati neke napete ili jezive scene, eventualno ih možemo vidjeti 4-5 u kojima se događa akcija. Svjestan da će me takvo što dočekati, pripremio sam se na poneke izljeve ljubavnih kadrova i poveću količinu romantičnih i dramskih sukoba. Ako zanemarimo te neke elemente, rekao bih da je Magic jedan veoma solidan film sa zanimljivom pričom.

Film broji jako malo glumaca, koji su ključni svatko u svom području, a one koji vidimo stvarno nisu bezvezni i već su puni iskustva, jedan od njih je svakako Burgess Meredith, Corkeyev uspješni menadžer koji je zaslužen za njegov uspjeh, a donekle i za zajebancije koje mu se događaju. Kroz cijeli film zapravo ne možemo zaključiti tko je zapravo posljedični uzrok cijele drame koja se dogodila, osim što se kroz par natuknica da zaključiti o čemu je zapravo riječ, ali to je sve napravljeno u neku ruku misteriozno i tajnovito, što je dalo posebnu sliku filmu. Iako sam mislio da će lutka imati važniju ulogu, na početku i krajem filma se pojavljuje i koristi svoj značaj, a napravljena je točno po licu Anthonya Hopkinsa i izgleda dosta jezivo, otprilike kao i glumac. :D

Sa hrpom zanimljivih i pametnih dijaloga (takvih je danas puno rjeđe naći) film je baš ugodan za pogledati, makar ga ja ne bih označio u horror podžanr, sudeći po nekakvoj trilerskoj radnji i atmosferičnosti.

Sviđa mi se ovaj nekakav stariji štih koji je zamjetan tokom cijelog filma, nema korištenja specijalnih efekata, sve je samo plod odlične glume, dobrog razvoja priče i vrlo dobrih scena, a lutka je normalno, sjaj cijelog filma. Osim toga, da se naučiti i neke nove mađioničarske trikove.