Let's Scare Jessica to Death (1971)

Jessica je žena koja se nakon šest mjeseci vratila iz mentalne bolnice i nakon što se navodno izlječila, odlazi sa svojom mužem Duncanom i prijateljem Woodyjem na osamljeno imanje koje planiraju urediti i na kraju prodati. Dolazeći tamo susrest će se s mnogo neobjašnjivih događaja, a Jessica će ponovno početi preispitivati svoju psihičku stabilnost nakon što pomisli da je sve oko kuće prokleto...

Dok sam na odmoru, odlučio sam pogledati jedan klasičniji horror starije dobi, a za kojega nikada prije nisam imao ili vremena ili sam imao druge prioritete, a jedan od tih je Let's Scare Jessica to Death, prilično uznemirujući film Johna Hancocka koji je sedamdesetih slabo prolazio kod kritike, da bi ga se kasnije krenulo poštovati kao jedan od tadašnjih obaveznih horror filmova za pogledati ukoliko ste u tim vodama. Priča, kako je već navedeno, prati mladu Jessicu o kojoj se zapravo ništa puno ne zna, te je se odmah na neki način baca u 'in medias res' gdje sa svoja dva pratitelja (o kojima se također nije razvila priča) upućuje na imanje na kojemu upoznaju također nepoznatu personu koja ubrzo ostaje do kraja filma s njima. O detaljnijim dijelovima radnje ne bih previše govorio jer bi se moglo primijetiti o čemu se radi, ali tada je ovaj film bio prilično inovativan, a u nekim kontekstima ostao je takav i do dan danas. Neobičan, intrigantan, ponekad otegnut i nepristupačan, Let's Scare Jessica to Death kod mene je potvrdio da je riječ o poludragulju sedamdesetih. 

Film sadrži dosta dramskih scena, toliko da vam bude žao protagonistice u nekim dijelovima kada prolazi kroz teško razdoblje, nešto kao i što se događalo s Carrie, ali svakako pohvalu moram dati Zohri Lampert koja je Jessicu fantastično utjelovila, ukorijenila je ovoga lika i od njega je napravila pravu dramatično-emotivnu figuru prepunu zanimljivih eskapada i tragičnih iskušenja. Vrlo dobro se iskoristila i neugodna i tmurna atmosfera napuštenog imanja i neobičnih mještana u blizini koji otkrivaju kako je riječ o nečemu puno neobičnijem na putu, a priča je sama po sebi nesvrstljiva u neki specifičan horror podžanr, stoga zapravo do kraja filma nećete znati što se točno događalo, a i kraj filma također ostavlja mjesta nekim mogućim završetcima. Nedostatak filma predstavljaju otegnute scene, poneki zamorniji dijelovi i nešto nepotrebnih dijaloga, ali vjerujem da je dosta starijih filmova patilo od te boljke, tako da nećemo neke dijelove uzimati previše za ozbiljno, no svakako da je utjecalo na konačan dojam o sadržaju. 

Ne bih želio previše ulaziti u analizu ovoga filma, svakako ga preporučujem velikim ljubiteljima horror filma, a oni nešto manji ljubitelji ili gledatelji kojima ovo nije primaran žanr neka pogledaju možda neke više kvalitetnije predstavnike sedamdesetih, no svakako vam garantiram određenu neugodu, dramatičnost i dosta inovativnu radnju s dobrim scenama.