Lake Mungo (2008)

Šesnaestogodišnja Alice Palmer utopila se dok je plivala u lokalnom jezeru. Nakon što je policija pronašla unakaženo tijelo, njena obitelj odluči ju pokopati. Par dana kasnije, u njihovoj kući se počinju događati čudne stvari, čuju se čudni zvukovi i drugi neobični događaji. Obitelj traži pomoć od psihijatra Raya Kemenyja, koji će im otkriti nešto više o Alice i o njenoj sudbini...

Evo još jedan film sa ovogodišnjeg After Dark Horrorfesta, koji me jednim djelom razočarao , jednim dijelom ostavio ravnodušnim . U biti, ovdje imamo film koji je pravljen u stilu dokumentarca, stalno se intervjuira nekog, prikazuju se neke fotografije, video vrpce i snimanje kamerom u prošlosti. Ne baš često za vidjeti u filmovima, pogotovo u horrorima, zato me je nekako i zainteresirao film isprve. Šteta što baš nije ispalo baš onako kako sam ja zamišljao. Zašto? Zato što je film jednostavno previše kaotičan. Kroz cijeli film gledamo kako žrtvina obitelj daje intervjue, uključujući i psihijatra, susjede i prijatelje, a to se sve tijekom filma ispremješta toliko da gledatelj uspije zaboraviti što se događalo prije 20 minuta filma. Totalna konfuzija koja definitivno odmaže u praćenju filma. Malo se nešto događa, postaje zanimljivo, pa onda to prekine neki drugi događaj. Bezveze.

No, u globalu mogu reći da mi je film poprilično solidan ako izostavimo taj konfuzni dio, priča je na mjestu, glumci su zadovoljavajući i ovo je jedan od onih ghost horror trilera koji je poprilično uznemirujuć.

Kada se pogledaju sve te fotografije, video prikazi, audio vrpce gdje je zabilježena paranormalna aktivnost, vidi se očita povezanost scenarista s dokumentarnim uradcima o paranormalnom, jer otprilike sve teče kao u nekom dokumentarcu, na početku i u sredini se većinom otkrivaju stvari, a pri kraju nastaje totalni obrat radnje i neka vrsta iznenađenja, pozitivnog ili negativnog. Film sam odgledao bez nekih prevelikih opterećenja, samo kažem, tijek priče je poprilično zbunjujuć i zbrkan na sve strane tako da se pojavljuju i neki totalno nebitni dijelovi koji se zaborave odmah sa sljedećim kadrom. 

Ono što definitivno treba spomenuti je konstantna neugodna atmosfera koja zapravo daje i najbolji opis ovom filmu - atmosferičan. Nemam ništa više za nadodati, zasad najbolji film sa Horrorfesta 2010, ali kažem, sve se to nekako moglo bolje izrealizirati i napraviti. Ali, očito da se Amerima svidjelo kako su Australci kreirali ovo djelce pa su već najavili svoj remake koji bi trebao ugledati svjetlo 2011. godine...o...moj...Bože...

Dobar film.