Intruder (1989)

Noćna smjena lokalnog supermarketa terorizirana je od strane nepoznatog manijaka koji im ne da da napuste prostor, dok se istovremeno prodavačica za blagajnom bori s napornim likom zbog kojega nastaju prijetnje dolaska policije...

Intruder je manje poznatiji klasični horror film s kraja osamdesetih godina, kada se već polako počeo gubiti štimung stereotipa monstruma i mnogobrojnih slashera koji su obilježili to desetljeće. Dio ekipe koji je radio na ovome filmu zaslužan je i za jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih horrora svih vremena - Evil Dead, a to su Sam Raimi koji je ovdje glumac, Scott Spiegel kao redatelj i kratka cammeo uloga Brucea Campbella kao policajca pri kraju filma. Radnja filma odvije se pretežito u supermarketu gdje u sat i pol vremena možemo vidjeti razne strojeve, aparate i oruđa koja se mogu iskoristiti kao idealna podloga za dobar slasher. Naravno, u nekim dijelovima sam očekivao više, negdje sam dobio ono što sam želio, a negdje sam se totalno razočarao. Sudeći po komentarima i kritikama, ovaj horror je prilično hvaljen iako nije nikada toliko odjeknuo među horror fanovima. No, nisam ustvari siguran što se tu točno ima toliko za pohvaliti. Mimo stvarno dobrih ubojstava i nekoliko memorijabilnih slasher sklonosti, Intruder je film koji će kod mene brzo pasti u zaborav jer nisam vidio ništa što bi me aktivno zadržalo uz ekran, čak štoviše, neki glupi dijalozi i ponekad presmiješna glumačka (ne)sposobnost znatno me udaljila od konkluzije da je ovdje riječ o kvalitetnom horroru. Stoga sam mu bio prisiljen dati prosječnu ocjenu, iz nekoliko razloga.

Prvi i najveći razlog koji me zasmetao su prenemaganja glumaca i likova koje tumače. Scenaristički podosta loše odrađeno, toliko da me čak i to uspjelo nanervirati što inače teško uspijeva. No, kada imate omanji broj likova u uskom prostoru za snimanje, očekivat ćete barem da glumačka postava bude donekle normalna i složna. Ovdje se vidi da se nije puno uvježbavalo, niti se davalo truda oko poboljšavanja scena. Drugi razlog davanja slabašne ocjene je motiv ubijanja nepoznatoga ubojice. Na kraju se sve razjašnjava, no ne znam kako bih drugačije opisao ovaj poriv osim slabašnim pokušajem imitacija nekih svjetski poznatih serijskih ubojica ili nekih realnih psihičkih nestabilnosti. Prilično spor uvod na svu sreću prekinut je nakon nekih pola sata do 40 minuta kada se ostatak filma počinju događati dinamične scene pune krvi i okrutnih ubojstava, ali postoji jedna zamjerka u svim tim makljažama koje su efektivno dobro napravljene: u svemu tome nema srca ni emocija. Dok smo u Petku 13. uživali u svakome ubojstvu, odnosno u njegovoj razradi i način na koji se ubojstvo dogodilo, u nekolicini posljednjih slashera što sam gledao taj žar jednostavno ne postoji, a dobro je poznato da su slasheri, ako nemaju dobra ubojstva i emocije, generalno loši, kao što je stvar i s drugim žanrovima. Film ima i pozitivnih dijelova kao što su skučenost prostora te neka vrsta inovativnosti na tome polju, na temelju toga što je dosta uzak prostor za razvijanje nekih ideja, ovo što se smislilo u globalu nije loše i prolazi kod gledateljstva, govoreći o tadašnjim godinama. No, ipak mislim da su godine slashera ispred početka devedesetih i da se ovakav oblik inovativnosti ni ne gleda kao takav, da je film izašao početkom desetljeća, priča i povratna informacija gledateljstva bili bi drugačiji.

Intruder je, ako volite slashere, film za pogledati svakako, no sumnjam da je za više puta, zabavit će vas zadnji dio filma, dok će vam sigurno zasmetati sporost prvog dijela i poneke nebuloze glumaca i scenaristički klišeji. No, za pogledati jednom, zašto ne?