I Know What You Did Last Summer (1997)

Četvero prijatelja putuje nakon maturalne zabave i nehotice udare jednog ribiča. U svoj toj zbrci oko toga što će napraviti oni se odluče na najgoru stvar: truplo bacaju u more. Godinu dana kasnije počinju im stizati prijeteća pisma i jedno po jedno počinju sumnjati da ipak nisu sve raskrstili s bacanjem trupla u vodu...

Krajem 90-ih krenula je najezda dobrih slashera i slashera općenito. Sjetimo se, imali smo se priliku upoznati sa Scream, jednim od najcjenjenijih slashera koji je iznjedrio još dva nastavka i Urban Legends, serijal koji je nažalost polučio još dva nastavka. Otprilike u tim godinama od istog scenarista za film Scream i I've Been Waiting For You dobili smo ovaj film. Iako na neki način I Know...i tako dalje i nije neki tipičan slasher, sve se opet svodi na par lijepih i zanosnih tinejdžera i na okrutnog ubojicu. Erm, da...iako sam ovaj film gledao barem 3 puta prije sada, mogu reći da mi se svakim gledanjem bitno smanjuje pozitivno mišljenje o dojmu. Ipak je istina da se s više gledanja uoče greške koje se ranije nisu, a u ovom filmu ih stvarno ima dosta, bez pretjerivanja. O da, ima i pretjerivanja svakako...I Know What You Did Last Summer (zadnji put pišem naslov do kraja) nije loš, ali opet kao slasher općenito nije ni nešto posebno, više onako film za usputnu zabavu.

Nisam pretjerivao kad sam rekao da film okružuju stvarno prelijepe glumice, pri tom mislim naravno na Jennifer Love Hewitt (ona Šaptačica, jel) i na Sarah Michelle Gellar. Gledano s profesionalne strane, svi su me se dopali u svojim ulogama i vještinama osim Freddyja Prinzea Jr., koji mi je tako umjetno glumio i tako prazno i blijedo.

Ubojica nije nešto posebno, čovjek koji je na sebe stavio ribarski ogrtač i tako piči po najvećoj sunjari na ljeto. Bravisimo. Apart from that, ubojstva su maštovito realizirana i isplanirana, makar je ubojica u par navrata kao Michael Myers skakao od točke A do točke B kao teleportacijom. No to se da zanemariti. 

Problem ovog filma je to što su mi više svidjela plašenja i ucjenjivanja njih četvoro nego sama ubojstva, što u slasherima nije prvotna namjera. To je ono što ga, iako na loš način, razlikuje od ostalih horrora. Film je dobio i dva nastavka, koji imaju još gluplje nazive nego prvi, ali o tom će kasnije biti riječi. Krajnja scena filma nam govori kako nije sve gotovo i kako se sprema nastavak, makar se to nije trebalo dogoditi, ali što je tu je.

I Know... je sasvim ok film za pogledati jedanput, ali za svako drugo gledanje sami ste si krivi. Treći nastavak ne vrijedi ni pogledati, drugi također jednom. Prvi je dobro počeo, iako ima dosta mana. Ali, kako to već biva u horror industriji, dugo nismo vidjeli slasher poput Friday the 13th koji stvarno kojeg se unatoč brojnim banalnostima i rupama uvijek može s velikim užitkom pogledati. Slasheri 20. stoljeća završavaju s ovakvim primjerima...nije baš loše, ali može puno, puno bolje.