Humanoids from the Deep (1980)

Znanstveni eksperimenti koji su pošli u krivome smjeru prouzrokovali su u obližnjem ribarskom gradiću teror i kaos stvarajući mutante koji ubijaju mušku, a siluju žensku populaciju...

Humanoids from the Deep film je kojega je u današnje vrijeme teško pronaći, osim ako u njegovu potragu ne idete s velikom namjerom. Ne ostavivši veliki utisak u horror svijetu, ali opet zarađujući skromnu zaradu za svoju kuću New World Pictures, ovo je film kojega se ipak nije uspjelo toliko upamtiti i koji nije sudeći po većoj količini kriterija uspio ostati poznat među gledateljima. Gledajući film u tada moderno doba, mogla se primijetiti očita referenca na neke horrore i znanstveno-fantastične filmove pedesetih koji su tada žarili i palili kinematografima, no s ipak nešto morbidnijim i brutalnijim prikazima koji ipak nisu bili toliko karakteristični ni za to razdoblje. Produkcija filma bila je ponuđena Joeu Danteu (koji mi se činio kao bolja opcija), no nakon što ju je odbio te se uloga prihvatila redateljica Barbara Peeters. Nikada nisam čuo za nju, no zavirujući u njenu oskudnu filmografiju, svjestan sam i zašto. Humanoids from the Deep jednostavno je loš horror koji mi nije uspio prenijeti atmosferu osamdesetih i koju nisam uspio doživjeti u ovom demoralizirajućem uradku. 

Remake filma ostvaren je 16 godina poslije, no nisam siguran zbog čega i kako je nastao, ali sam po kritikama vidio da je još slabije prošao od originala, tako da je sam pothvat od početka bio stvoren za neuspjeh. No da se vratimo originalu...neuspjela prva interakcija mene i filma dogodila se već pri početku filma kada se radnja dosta sporo razvijala, iako film relativno kratko traje (80 min), jedva sam ga nekako uspio pogledati do kraja. Izrazito slična ubojstva, nepristupačni glumci, ne previše zanimljiva čudovišta razlog su zašto mi se uporno zijevalo tijekom cijelog filma. Gluma je navučena i vidi se kako nisu u pitanju neka veća imena, osim preminulih Douga McClurea i Vica Morrowa koji su možda donijeli filmu na popularnosti. Film teži ka brutalnosti i nekim nasty splatter scenama, ali tražiti neki smisao u ovoj nakupini ubojstava nebitnih karaktera jednostavno - nema smisla. Isto tako, kraj filma je možda upućivao na drugi dio, ali, na svu sreću, do toga nije došlo. No, neki od efekata i maski nikako nisu loše te su one jedne od svijetlih točaka filma.

Na neki način htio sam si ispuniti tu želju da pogledam neki od SF horrora osamdesetih i tu sam si želju barem djelomično ispunio, no osim toga što sam imao ogromnu želju prema takvom obliku filma, ništa pametnije nisam dobio. Ne mogu reći da je film potpuna katastrofa, ali nailazio sam na puno kvalitetnije uratke i mislim da je i ovaj mogao biti jedan od njih.