Hellraiser V: Inferno (2000)

Policijski detektiv Joseph Thorne ulazi u neku čudnu verziju realnosti, odnosno u sadistički svijet pun ubojstava, nasilja i njemu bliskih žrtava. Otkriva i sam da je povezan za slučaj i da mora otkriti koji je pravi identitet ubojice koji se skriva pod imenom 'The Engineer.'

Hellraiser petica odlazi u potpuno novom smjeru. Sadizam koji smo imali prilike vidjeti prije nije se nešto smanjio, ali je dobio jednog novog partnera: napetost. Ono što je nedostajalo u Hellraiser priči je ta neka doza napetosti koja nikako da dosegne onaj horror nivo, ovaj serijal se praktički bazira na krvi i demonskim efektima koju mu stvaraju tu horroričnost. Dakako, tu je bitna i priča. Ovdje, kako sam i rekao, imamo potpuno okrenutu radnju i priču i riječ je o nastavku koji je dosad imao čak možda i priču koja je obuhvatila najviše žanrova: dramu, horror, krimić i akciju. Sviđa mi se taj dio oko detektiva koji uz svoje istraživanje ima i problema sa drugom pričom, a to je dobro poznata kocka koja otvara vrata pakla. Iako se ovaj dio nije prikazivao u kinima, mnogi kažu kako je nakon četvorke dobro da se prestane pratiti serijal. Ja ne tvrdim tako. Ja mislim da je ovaj dio jednako loš kao i trojka i četvorka, ili dobar, kako hoćete, možda mrvicu malo slabiji. U biti, ponudio nam je dosta toga novog, ali ništa za što bi morali biti privrženi.

Postoji jedna stvar koja me strašno zasmetala, a to je premalen utjecaj pakla u filmu...Pinhead se doslovno pojavljuje u dvije-tri scene. Očaj, a to mogu reći i za Cenobite. Jest da ma dobrih šminki i efekata, ali su totalni pomiješali pravi izgled Cenobita kakve smo imali prilike vidjeti ranije. Ovdje se pojavljuje svakako lošija verzija, no o njima sami prosudite. Gluma u filmu stvarno nije loša, glavni glumac Craig Sheffer je odigrao svoj posao korektno, makar vas njegov lik nekad može dovesti u stanje iritacije i opće nezanimljivosti. Psihički problemi glavnog karaktera odrazuju se na cjelokupnu priču i to je ono što je konstruiralo ovaj film, snovi i vizije postaju stvarnost, a efekti su ajmo reći zadovoljavajući, kao u dosad svakom nastavku. Na kraju priče imamo dosta veliki twist koji se dao skontati možda i već na početku filma.

Kako rekoh, Pinhead se jako rijetko pojavljuje pa mi je to i odbacilo volju za nekom većom ocjenom, ovako može dobiti samo goru. Mislim, ovaj serijal bez Pinheada nije Hellraiser kakvog ja znam, tako da ovaj dio stvarno dosta odudara od rutine koju je franšiza stvarala.

Inferno donosi psihološki pakao i igru sa gledateljevim živcima, osobne probleme sa demonima duše i poneke dosadne oduljene dijelove. Cenobiti loši, glumci dobri, priča dobra, efekti na mjestu...sve u svemu...imalo se puno potencijala, slabe namjere. Hellraiserov najveći problem. Volja i ideja.