Hellraiser IV: Bloodline (1996)

Radnja se prebacuje u 22. stoljeće, gdje vidimo znanstvenika kako očajno pokušava uništiti ono što su davno prije stvorili njegovi preci: kocku koja otvara vrata pakla i koja pušte demone na slobodu, odnosno dobro nam već znanog Pinheada i njegove nove Cenobite.

Četvrti nam se dio ovog poznatog serijala zadnji vrtio po kinima, znači tu na neki način staje Hellraiserova šira popularnost što se tiče daljnjih nastavaka. I kao po nekom već poznatom običaju u serijalima, i ovdje se ispreplitalo svega i svačega novog. Tako u ovom nastavku imamo ne samo budućnost kao radnju što piše u plotu, nego i prošlost i sadašnjost. Čudno zvuči, ne? Ali redatelji Alan Smithee i Kevin Yagher su nekako uspjeli to spojiti u jedno i tako stvoriti još jedan pakao koji je Pinhead napravio sa svojom legijom u sat i pol vremena filma. Je li to dobro ispalo? Pa sad...više ne nego da, opet nažalost. Ne vidim ama baš nikakvog pomaka ni pada od trojke, mišljenja sam da su prva dva dijela daleko iznad trećeg i četvrtog, a da ova dvojica dijele neko mjesto bolje od lošeg. Hellraiser nikada neće vratiti ono što je uspio 80-tih, i to je činjenica. Ali vratimo se 4-tom...svemirsko-baroknoo-suvremenom dijelu...

Već je poznato postalo i nekakva je rutina da Hellrasier pri početku počinje sporo (prva polovica filma), a kasnije kreće sa akcijama iz pakla. Nikada nisam preferirao takvu vrstu filmova gdje je prepolovljena zanimacija, a ovdje je poanta što se već 4. put susrećem s istim. Iako sam ovaj serijal prevrtio već jedanput, nikad mi nije bilo jasno zašto se malo više nisu bazirali na horror dijelove i akcije nego na razvijanje priče sa nekim fiju fić likovima i glumcima. Da ponovim: film počinje sa budućnošću na spaceshipu (neloše napravljeno), prebacuje se u prošlost (gledamo nastanak te kocke i njenu kratku priču), sadašnjost (New York i praćenje potomka kreatora kocke iliti 'Toymakera'), i pri kraju opet budućnost (finalna borba na brodu). Dobro kreirano, slabo realizirano. Izgleda kao neka blaga konfuzija, ali nije. Prilično je jednostavno, možda čak i previše.

Cenobiti su u ovom dijelu u manjem broju, čak štoviše dva nova komada. Pinhead i dalje glumi frajera, što zapravo i je, i njega mi je uvijek užitak vidjeti kada se pojavi. Likovi i glumci nisu nešto očarali, čak mogu reći da je ovaj dio imao najlošije glumce do sad. Nije nešto pretjerano loše, ali uopće nije dobro. Spušta malo dočaranost filma. Efekti su većinom dobri, što je dobra stvar kod ovog dijela i serijala općenito.

Rezimirajući ukratko ovaj nastavak nije ponudio zapravo ništa novo, malo smo se bolje upoznali sa prošlošću kocke i o nastanku pakla, ali to mi uopće nije bilo potrebno jer zašto bi svaki serijal morao otkrivati prokletu biografiju glavnog negativca? Meni to ne izgleda suvislo. Kako god, četvorka nije pogodila u sridu, što mi je žao. Prvi put kad sam je gledao kao mlađi bila je mrvicu bolja. Spuštamo se i dalje.