Hellraiser III: Hell on Earth (1992)

Reporterka Joey nađe se na krivom mjestu u krivo vrijeme kada u bolnici odjednom dolaze nosila i vuku tipa probodenog lancima i u krvi. Odlučuje istražiti što se dogodilo i pritom ulazi u klinč sa ostatkom ekipe iz prošlog dijela, odnosno sa Pinheadom, koji je skupio dovoljno energije da se vrati na Zemlju i da počne stvarati svoje nove podanike...Zemlja je postala pakao.

Ni Hellbound nam na kraju nije ponudio završetak radnje, pa je tako redatelj Anthony Hickox odlučio posegnuti za nastavkom. Iako se četiri godine nije znalo što će se točno dogoditi sa Hellraiser serijalom, treći dio nam je ponudio zapravo dosta toga različitog. Neki od primjera bi mogli biti prelazak u civilizaciju; u prva dva dijela nema nešto previše likova i statista, radnja se odvijala uglavnom u manjem broju prostorija i sve se orijentiralo na ciljanu radnju. Ovdje je totalno obratno. Pinhead je ostao bez svojih starih podanika, imamo potpuno nove likove i potpuno novu priču. To je možda čak i najpozitivnija stvar oko ovog nastavka. Sve ostalo se hladno može smatrati neuspješnim i nedorađenim. Treći dio paklenog serijala jednostavno nije zadovoljio svoj kapacitet i puno se više po radnji od njega očekivalo.

Što je uopće potrebno bilo za ovaj film? Mnoštvo statista koji će završiti gadnom smrću, a neki od njih i postati Cenobiti, veći prostor za snimanje (prazne ulice, disko klub) što bi odmah značilo i više mogućnosti za film. Glupa stavka je bila da je borba i potjera po ulicama rezultirala sa napuštenim ulicama (?), mislim...gdje su ljudi? Moglo se mnogo više krvi i ubojstava dogoditi kada bi bilo više ljudi, a sigurno bi bilo i zanimljivije. Još jedna negativna stvar: gledatelj se može previše upoznati sa glavnim negativnim likom. Otkad to demona iz pakla imamo priliku čak i sažalijevati u nekim trenucima? Velika glupost je ta što se film bazira velikom većinom samo oko njega. No ni tu glupostima nije kraj. Nažalost, većinu svog vremena film je dosadan i mlak. To trebamo zahvaliti neoriginalnošću i borbu redatelja da što bolje organizira scenarij Petera Atkinsa. Prvih pola sata filma apsolutno nema nikakve akcije osim možda par navrata Pinheada u frozen stanju. Dok se priča gradi, gledatelj se uspavljuje.

Glumci nisu loši, nema nekakve sterilnosti, ali ni prevelike uzbuđenosti oko empatija prema likovima. Cenobiti su u ovom dijelu, kako sam i rekao, drugačiji, neobičniji, ali možda malo i pretjerani (spoiler: Pinhead ubija lika bacavši CD-ove na njega i taj se lik pretvori u Cenobita koji ima moć bacanja CD-ova :D).

Mislim da je Hellraiser III uspješno odmaknut od dosadašnje rutine, ali i ta odmaklost ima svoje mane i to većeg oblika jer film je sam po sebi dosadan. Čisti prosjek ako uključimo akcije na kraju i zanimljive borbe. Ostalo je sve nekako smrdljikavo. Već su sada počeli izmišljati sa povratkom Pinheada, a kasnije da ni ne govorim.