Halloween 4: The Return of Michael Myers (1988)

Deset godina je prošlo otkako su se izdogađala ubojstva u Haddonfieldu. Serijski ubojica Michael Myers budi se iz kome i bježi iz kola hitne pomoći kako bi se vratio u Haddonfield ubiti svoju sedmogodišnju nećakinju. Može li ga Dr. Loomis spriječiti u tom naumu?

Nakon sedam godina neprisutnosti ovog poznatog nam horror lika, Dwight H. Little odlučio ga je oživjeti na sličan način na koji su se oživljavale mnoge horror legende 80-tih, pri tom specifično mislim na Jasona Voorheesa i Freddya Kruegera, koji su također, uz ovaj serijal iznjedrili više od 6 nastavaka. Od početka serijala prvi i drugi dio su jako dobro zaradili, dok je treći (totalno nepovezan uz Myersa ni pod razno) krahirao i nekako zapustio temu cijelog serijala. Za četvrti dio mnogi su se iznenadili, nešto više njih ugodno jer su opet htjeli vidjeti Myersa na djelu. Taj se podatak dobro odrazio i na kino zaradi, koja je prošla i više od očekivanog. Platilo se da se pogleda, ali bi li se platilo kad bi se izlaz naplaćivao? To su već neke polemike oko kojih se mnogi prepiru. Meni je osobno četvrti dio odmah poslije prvog i drugog što se tiče cijelog serijala, sve što je dalje jednostavno nije bilo dosljedno i nije to bio onaj osjećaj koji nam je original pružio, tako da ću solidnu trojku staviti na ovaj uspješan nastavak. Ima dosta mana, ali u globalu sam se čak i zabavio, nakratko nam se vratio stari Myers.

Ponovno viđamo tri ista lika, Donalda Pleasancea kao neumornog doktora Loomisa, Myersa kojeg ovaj puta utjelovljuje George P. Wilbur i Jamie Lee Curits, iako samo po slikama i u memoriji Myersa, kao Laurie Strode. Danielle Harris je ovjekovječila Myersovu nećakinju Jamie, a slatka Ellie Cornell njezinu polu sestru. Gluma je kvalitetna, nisam vidio neke mane, svi su na pravom mjestu pokazali prave vještine. Pohvale idu i ubojstvima, koja su još energičnija i sablasnija. Myersova maska, koliko god jednostavna, već sam rekao da mi je najdraža, ali u ovom nastavku i u petici i šestici jednostavno ne mogu progutati tu nekakvu lošu kopiju originalne i doista strašne maske. Ovo je više nekakva nekvalitetna splačina koja je čak pomalo i duhovita, ali miljama daleko od jezivosti. Ima tu još dosta nelogičnih scena koje ni sam redatelj, a ni scenaristi nisu mogli razumjeti, pa su htjeli na što više načina zadiviti gledatelje, tj. nas. Neki dijelovi filma teku dosta sporo, dok se u nekima može izdogađati skoro cijela okosnica i suština priče, što u globalu nikako nije dobro, jer pravi film treba u sat i pol rastegnuti sve bitnije događaje, a da pritom ne bude nikakvih rupa u scenariju. Kraj filma nam ostavlja ponešto zanimljivosti, a otvara se i teren za peticu, koja je izašla godinu dana poslije.

Drago mi je što sam pogledao četvorku nakon dosta vremena, ali mi nije drago što sam se ponovno prisjetio mana koje film sa sobom nosi, no dobro, ne može sve biti lijepo. Od ovog nastavka pa na dalje serijal kreće kliziti prema dolje i kasnije će se izvaditi nakratko sa sedmicom, pa opet pasti s osmicom. O remakovima Rob Zombieja bolje da trenutno ne pričam. Ovo nije loš nastavak, ako ste fan franšize, vjerujem da neće biti ni vama.