Greystone Park (2012)

Ekipa se okupila kako bi ošla u napuštenu umobolnicu i tamo istražila postoje li zaista nekakve paranormalne aktivnosti. Kako istraživanje i snimanje teče, otkrivaju sve više nadrealnih stvari te na kraju i sami završe u zamci natprirodnog...

Found footage filmovi vjerujem da su se već većini gledatelja popeli na vrh glave. Osobno nisam siguran zašto ih i dalje štancaju kada samo vidim loše kritike na ovaj dosadni trend. Lavina oko tih filmova pokrenuta je krajem dvadesetog stoljeća, nešto se na trenutak ugasila, a krajem prošlog desetljeća ponovno dobivamo ogromnu količinu dobrih i loših horrora te vrste. Paranormal Activity vjerojatno je glavni razlog da se redateljima stavi osmijeh na lice i da vide da se od toga može i dobro zaraditi. No, s vremenom to sve pada u vodu, jer se već godinama ništa novo ne pravi. Greystone Park jedan je od tih primjera. Ovo izlizano mjesto radnje odmah će vas asocirati na godinu dana stariji i daleko popularniji Grave Encounters, gdje se pojam mentalne klinike i duhove u njoj ukoričio u čisto ok film. Slučaj je to koji ne prati ovaj jeftini horrorčić. S uloženih tri i pol milijuna dolara moglo se puno toga više napraviti, no dobili smo pregršt nebuloznih, dosadnih i već viđenih scena, prosječne glumce, jako očit tijek radnje i poprilično jezivu umobolnicu, što je gotovo i jedini plus u ovom cijelom filmu. Iako je mrvicu bolji od lošeg Airborne, jedva sam ovaj film pogledao do kraja. 

Toliko su uočljive reference na neke prošle filmove i stereotipi da se jednostavno ne možete suzdržati i ne počnete psovati gluposti spravljene od strane redatelja i scenarista. Inače, trivie radi, redatelj je Sean Stone, sin od poznatog i markantnog Olivera Stonea, koji se čak i pojavljuje u ovome filmu, no njegova uloga nažalost nije uspjela pomoći filmu da bude nešto bolji. A kako i može, kada je sve što ga okružuje samo lijena 'obrada' ostalih horrora. Scary scene koje se mogu uočiti nisu postigle razinu koja se mogla napraviti u takvom prostoru, isti je problem imao i Grave Encounters, ali ga je puno bolje pokušao riješiti. Zapravo, ne vidim što je u filmu strašnije osim samog plakata. 

Inspirirano istinitim događajima? Da. Moš' si misliti. Vjerujem da već svi znate što se namjerava time postići, a čak i da ima nešto realističnosti u tome, to nikako nije temelj ove slabašne priče. Kamera nije dorasla ovakvom tipu filmova, za FF filmove treba se barem naći novaca ili kvalitete za neku odličnu kameru koja će dobro pohvatati sve scene, gdje neće biti toliko drmanja, šumova u zvuku i problema sa naglim pokretima. 

Mislim da sam i previše vremena odvojio za ovaj film...kao i prošlu recenziju, ovo nikome ne bih preporučio. Vrijeme je da se ostavim na neko vrijeme ovakvih horrora i uhvatim se nečeg dobrog, a to će već biti sljedeća recenzija, kada nam na blog dolazi Alien. Greystone Park je uzaludan pokušaj.