Dylan Dog: Dead of Night (2010)

Dylan Dog je istraživač koji se u Americi bavi prevarama muževa i žena. U trenutku kada mu je prijatelj ubijen smrću koju ne bi mogao čovjek napraviti, Dylan se vraća svojim starim stazama i postaje istraživač noćnih mora koji kreće u otkrivanje vampira, zombija i vukodlaka po američkim ulicama...

Veliki, ali jako sam veliki ljubitelj talijanskog stripa Dylan Dog, kojeg skupljam od malih nogu i kojemu se i dan danas radujem na kioscima. Razvio sam toliku simpatiju prema tom stripu tako da ću probati biti što objektivniji u ovoj recenziji i oko gledanja ovog filma. Ako ste pročitali par brojeva, mogli biste zaključiti kako je Dylan Englez koji živi u Londonu, ima svog pomoćnika Groucha, vozi bijelu bubu i ima prijatelja Blocha iz Scotland Yarda. No, redatelj Kevin Monroe (koji je i sam priznao da nije pročitao puno Dylan Dogova) je radnju prebacio u Ameriku, maknuo mu Groucha kao pomoćnika i stavio Marcusa, njegovog novog pomoćnika, dao mu da vozi crnu bubu i nigdje ne spominje inspektora Blocha. Već po tim sitnim, ali bitnim sekvencama film može hladno izgubiti ono Dylan Dog u svom naslovu i komotno postati jedna obična američka horor komedija koja se bazira na pojavi svih nemani i horror karaktera. Da, dobro ste pročitali. Od Dylan Doga ovdje doslovno možemo naći samo prva dva slova njegova značenja, tako da sam se odmah postavio na ovo kao na loš film koji je bez srama uspio izvrijeđati autore stripova i napraviti od likova nekreativnu muljažu, lošu i u par slučajeva zamornu radnju i bez pardona ne očuvati značenje Dylan Doga u filmu.

Filmu sam dao prolaznu ocjenu jer, ako se ne osvrćemo na lik i djelo Dylana Doga, ovo bi bila jedna rutinska američka mindless vrsta 'zabave', sa povećom količinom solidnih specijalnih efekata. Bez ovako dobrih efekata u filmu ovo ne bi prošlo ni pod razno. Gluma u filmu je u par slučajeva zakazala, nešto loše ima i u Brandonu Routhu (utjelovitelju Dylana), koji u par navrata dosta drveno glumi i nema taj štih što ima stripovski junak. Osim toga, njegov fizički izgled nije prikladan izgledu originala. Smetnja u filmu je ta što nema Groucha, meni osobno dragog lika, ali su vjerojatno zbog prava obitelji Marx odlučili stvoriti njegovog novog partnera Marcusa, koji kasnije postane zombie, pa tako Dylan ima zombie partnera. Maštovito, zar ne? Ne. Velika žalost je ta što je lik Marcusa namijenjen da bude smiješan, ali on postaje iritantan i u većini slučajeva ga nije dobro vidjeti. Dylanova klijentica Elizabeth je neprimjetna u filmu zbog svoje loše, zabrinjavajuće loše glume. Čudovišta su došla iz skoro svih segmenata horror svijeta, imamo zombije (koji imaju svoj shopping za dijelove tijela :S), vampire koji posjeduju disco i vukodlake koji rade u mesnici. Sve je to lijepo i u neku ruku zabavno, ali je očajna činjenica što nisu mogli sve to nekako bolje posložiti i što je scenarij po svim pogledima ispao možda najlošije što je mogao. U par scena se vidi nemaštovitost pa tako film prelazi u blagu dosadu iz koje se kasnije izvlači sa Dylanovim akcijama i tučama sa negativcima. Da, Dylan je u ovom filmu izrazito vješt i snalažljiv u tučama i šajba vampire kao što Chuck Norris šajba ljude. Nikako se to ne događa u stripu, gdje je Dylan oslonjen na svoj revolver i u kranjem slučaju, na svoje fizičke sposobnosti.

Dylan Dog me duboko razočarao, makar nisam ni puno nade polagao na prvu loptu. Ako hoćete pogledati nešto vjerniji prikaz stripa, pogledajte film Cemetery Man iz 1994. godine, gdje je Dylan Dog u puno stvari sličniji originalu. Za one koji ne znaju tko je Dylan Dog, neće ostati zbunjeni gledanjem filma, bit će im jednako jadan sa i bez glavnog protagoniste. Btw, Groucho i Bloch se samo pojavljuju na uramljenoj slici u Dylanovom uredu, valjda kao uspomena ili nešto slično. Loš film.