Dread (2009)

Troje studenata odluči snimati dokumentarac i anketu o ljudima koji se nečega panično boje. Pošto su jedni druge tek nedavno malo bolje upoznali, ne znaju pravu istinu jedni o drugima te kako će svo to snimanje završiti...i nitko zapravo ne zna kakve je tko traume imao iz djetinjstva pa da se njima počnu koristiti...ili panično ih izbjegavati...

Nakon 5-6 horrora na red je opet došao After Dark Horrorfest 2010. godine, koji nam je ponudio dosta slabe filmove, barem od ovog što sam zasad odgledao. Jedan film je zadovoljio, drugi je nešto slabiji, a treći je bio smeće. Nakon što sam uzeo ovaj film pod ruke bez ikakvog predznanja o radnji i ekipi koja je zaslužna za kreaciju, odlučio sam nakon odgledanog da je ovaj dobio treće mjesto, između slabijeg i smeća. Ovaj film je zapravo sredina sveukupno. 45% dobar, 55% loš.

Clive Barker (djelomični scenarist) nas je ovdje odlučio malo zadrmati uz obilno korištenje sadizma, mučenja, krvavih scena i psiholoških trenutaka. U neku ruku mu je to i uspjelo, ali samo površno. Film bi se zapravo mogao podijeliti na dva dijela: prvih loših 45 min filma, i zadnjih 45 vrlo dobrih. Ako nekako uspijete izdržati prvi i monotoni dio filma, uspjet ćete bez problema odgledati do kraja, jer onda po nekom smislu kreće pravi horror i akcija.

Vizualno film je nešto lošiji od prijašnjih Barkerovih, te se sa njegovim novijim filmom The Midnight Meat Train ovaj ne može usporediti, makar po meni ni onaj nije baš sjajio.

Iako valja priznati da film nije baš bezazlen kao što stoji u opisu ili izgledu, ima dosta napetih scena na koje se jednostavno moraš trgnuti jer nikad ne znaš točno što će se dogoditi. Opet, ima onih toliko gnusnih da ti se jednostavno zgadi pogled na hranu ili nešto slično, Clive Barker je oduvijek znao tako pospremati stvari.

Glumci su također čisti prosjek, ima par dobrih i par koji bolje da nisu nikad prisustvovali snimanju, na taj način su uspjeli uništiti atmosferu u filmu. Nemam ništa posebno za nadodati ni kod efekata, ima ih par solidnih i par glupih, kao da gledam neke 70s filmove.

U globalu, Dread je onakav tip horrora kojeg ćete i voljeti i mrziti, sve je nekako podijeljeno na dobro i loše, ništa u principu ne prevladava i zato je dobio ocjenu kakvu je dobio. Očekivao sam nešto bolje, dobio sam prosječno govance od filma. Ne znam što me više tjera da nastavim s After Dark Horrorfestom, ali dok ne pogledam sve, mislim da neću imati mira. Ali ako ovako nastavi, đaba mi gledanja kada Horrorfest propada.