Dagon (2001)

Nasukajući se brodom na greben zbog neobjašnjive oluje, mladi par dolazi na naizgled napušteni španjolski otok. Tamo će sresti sve osim normalnih ljudskih bića, a nadnaravne stvari koje se događaju na otoku i riboliki ljudi koji štuju drevnog morskog boga mogli bi ih stajati života...

Ponovno, nakon kraćeg vremena gledam horror film inspiriran nekim od Lovecraftovih priča. Kako sam i rekao prije par recenzija, navukao sam se na njegova djela te me zanima što to zanimljivo mogu ponuditi redatelji koji bi se uhvatili u koštac s njegovom pričom. U ovom slučaju to je poznati Stuart Gordon, redatelj koji je već godinama u Lovecraftovim adaptacijama, a sjećamo ga se po From Beyond, Re-Animatoru, Castle Freak-u itd. Dagon je priča o biću iz morskog svijeta, svijeta kojega Lovecraft očito jako dobro njeguje te je od morskoga svijeta i od svojih gradova snova napravio gotovo mitološki prikaz nekih radnji. Ovdje se susrećemo s klasičnim Lovecraftovim monstrumima, nemanima, deformiranim ljudima, bićima iz sjene itd., a sve se to odvija na dalekom otočiću koji kao da je prikaz Wellsovog ''Otoka doktora Moreau-a'', naizgled ispražnjenog, a opet ispunjenog navedenim stvorenjima. U fokus priče dolazi opet Cthulhu, najpoznatije Lovecraftovo mitološko biće koje kao da prikazuje vrhovnog morskog boga, iznad Dagona, kojega se spominje u dozivanju Dagona u ritualu pri kraju filma. Stuart Gordon je ovoga puta nadmašio moja očekivanja. Nisam mislio da ću naići na film koji će mi biti zabavan kao In the Mouth of Madness koji je u nekim segmentima dosta sličan ovome, ali drago mi je što sam se prevario. Dagon je jedno lijepo horror iskustvo i jako je dobro prikazan i izrealiziran. Za neke će fanove pisca ovo možda biti riba koja je trebala biti bačena natrag u vodu, no za mene je ovo prilično lijepo prikazana mračna priča.

Kroz prizmu jednostavnih protagonista, koji očajnički jure kroz otok ne bi li se izvukli iz ralja deformiranih stanovnika, ovdje vidimo klasičnu potjeru koja se odvija kroz većinu filma, koja je u par trenutaka možda i nepotrebna, ali je u globalu jako dobro strukturno napravljena. Napetosti koje se događaju tijekom potjere možda i nisu napetosti jer se može pretpostaviti što će se dogoditi s određenim likom, ali budi u gledatelju određenu dozu nervoze i jeze kada ''normalnog'' čovjeka progoni banda nečega nedefiniranoga. Upravo ta neugodnost tijekom cijelog filma (neobična oluja, prazan otok, odjednom prepun otok ali ne ljudi, tajna otoka i krajnji cilj lovaca) ostavila je na mene veoma pozitivan dojam, unatoč, ja bih rekao manama za koje bih bio žestoko prozvan a da ih ne spomenem. Te mane najčešće se pojavljuju u povremenim humorističnim elementima, za koje smatram da su potpuno nepotrebni, jer, biste li vi zbijali šale na svoj račun dok vam je smrt za petama? Ne bih baš rekao. Osim toga, valja spomenuti efekte, koji čine veoma bitan dio filma, ako ne i suštinu, upravo zbog glavnog protivnika. Dok su u nekim slučajevima ok napravljeni, u nekima se baš može vidjeti jeftinoća, prevelik udio kompjuterizacije te masovno korištenje CGI efekata. No, da ne bi ispalo da je film gotovo negledljiv zbog nekih scena koje je nemoguće snimiti bez računala, u filmu se koristi dosta šminke i prirodnih maski koje glumci nose kako bi se manifestirali u ljigave stvorove. Ipak je film B produkcije. Dok nam nije baš jasno o čemu se tu uistinu radi, tijekom sredine filma događa se jedna zanimljiva dosjetka redatelja, a to je kako ispričati priču neupućenim gledateljima, pa je tako spojio govor jednog pijanca s glavnim likom, koji mu priča kako je na ovome otoku nekada kršćanstvo bilo zastupljeno, dok nije došao jedan kapetan i govorio kako on štuje Dagona koji mu donosi zlato iz dubine oceana i brdo ribe. Navukavši narod na pohlepu, svi su počeli štovati Dagona i tu su nastali problemi o kojima ne bih previše duljio, no shvatit ćete ako se zaputite u gledanje filma. Ponavljam, priča sama po sebi te realizacija same priče u meni su izazvali neviđeno zadovoljstvo, prvenstveno zato što ništa od ovoga filma nisam očekivao, unatoč pročitanim podijeljenim kritikama.

Dagon je, za ljubitelje H.P. Lovecrafta obvezno štivo za pogledati, a vi koji volite horrore, probajte se okusiti u ovom creepy uratku. Iako pati od određenih nedostataka, što financijskih, što iskustvenih, valja ga svakako promotriti sa strane atmosferične priče i brzo prohodne radnje te uistinu zabavnih dijelova. Film je po meni vrlo dobro ostvarenje.