Cujo (1983)

U mirnom mjestašcu negdje u Americi, dobroćudni bernardinac po imenu 'Cujo' zaražen je od strane šišmiša bjesnoćom i počinje terorizirati mještane...

Cujo je, koliko se dobro sjećam, jedini film kojeg sam gledao prije 15-ak godina, a da se i dan danas mogu sjetiti nekih scena (bio sam trogodišnjak tada). Nikad nisam imao neke posljedice ili traume poput kinofobije, i baš zato mi je drago što sam se uspio dočepati ovog filma i ponovno si osvježiti već ugaslo pamćenje. Film je rađen prema noveli Stephena Kinga, u režiji Lewisa Teagua i glumaca koji su dosta solidno nastavili svoju karijeru. Odmah da napomenem kako je ovo zapravo jedan od rijetkih Kingovih priča koja se dotiče same realnosti i mogućih stvari koje se mogu dogoditi nekom u životu, ili nečijem psu. Svi znamo kako na životinju utječe napad bjesnoće, a i kako može utjecati na sve oko nje. Posljedice mogu biti kaos, a najveći stupanj posljedica King je pretakao u svoju novelu, a ovaj redatelj u ovaj realni horror triler. Iako je na momente malo usporen i mlak, Cujo je jedan od solidnih, čak vrlo dobrih ekranizacija neke priče. Oko radnje se stvarno nije trebalo nešto pretjerano ulagati, vjerujem da su scene sa psom zapravo bile najzamornije za napraviti, a bernardinac je stvarno dao sve od sebe i jako se dobro uklopio u film kao jedna od najpoznatijih životinjskih horror ikona. 

Kako radnja teče, neki žurni gledatelji bi već ugasili film nakon 20-ak minuta. Iako je to jedna od najvećih filmskih mana, sporost se ne mora protumačiti kao nešto loše. Kroz sporost u ovom filmu proučili smo podrobno karaktere, posložili kockice i spremno ošli u konačnu razradu filma, negdje oko sat vremena trajanja. Neki dijelovi filmu i nisu bili naročito neophodni, neki dijalozi su popriličan višak. Gluma je na solidnoj razini, mali Danny Pintauro je u par dijelova znatno iritantan te se samo ponadaš sceni kada će se Cujo obrušiti na dijete i razderati ga (ok, ovo su samo moje zle misli oko raspleta filma :D). U ono vrijeme je to bila totalno zabranjena stvar. Još jedan hint oko filma je taj što film nažalost nema ni jednu strašnu scenu. Više bih ga opisao kao neki dramski triler, ali sve što je napisano pod horror, vrijedi ovdje komentirati. Ne vjerujem ni da sam se kao dijete uspio uplašiti na bilo koju scenu, film mi je ostao u pamćenju zbog krvoločnog poslijezaraznog izgleda psa te njegovog odlično snimljenog napadaja bijesa. Film je također i odlično prošao na kino blagajnama, ali na svu sreću, nisu se počeli redati nastavci, jer mislim da bi mi čak bilo žao i Stephena Kinga nakon toga.

Cujo je, dakle, vrlo dobar triler koji će se svidjeti starijim ljubiteljima horrora, a oni koji su fanovi Kinga ovo bi mogli pogledati bez puno muke. Nisam pročitao ovu novelu, ali bih se mogao baciti na čitanje, pa da vidim razlike koje su u filmu, a koje su scene izostavljene iz knjige. Film nije nimalo napet, ali pruža tu neku zanimljivu 80's atmosferu koju jako dobro poznajem, a opet, dijete sam 90-ih.