Crawlspace (1986)

Čovjek koji vodi apartmane u zgradi ludi je sin od nacističkog kirurga koji voli prodavati apartmane mlađim djevojkama kako bi ih naposljetku uhodio kroz tajne ventilacije i tajne sobe koje su ispunjene ubojitim spravama za mučenje...

Filmsku karijeru Klausa Kinskog nisam nikada pretjerano proučavao, no znam da je glumio u jednom od najboljih horrora s vampirskom tematikom, a to je Nosferatu iz 1979. godine. U međuvremenu sam prije nekoliko dana naletio u noćnom terminu na jednom programu na ovaj film, Crawlspace. Ne poznavajući radnju krenuo sam gledati film propuštajući možda prvih desetak minuta. Nakon što sam odgledao film, ostao sam i dalje pun upitnika te sam krenuo film proučavati i na netu. Zanimalo me što se krije iza ovog filma i je li radnja stvarno tako jednostavna kao što mi ju je film predstavio. Kada sam pročitao priču, tako je i ispalo. Crawlspace je prilično jednostavan i minimaliziran film čija se radnja ustvari događa u toj zgradi s apartmanima, nigdje drugdje. Općenito volim takve filmove gdje se radnja događa u jednoj ili dvije prostorije, ali pod uvjetom da taj film zadrži kvalitetu i zanimljivost. Kod ovog horrora to je malo malo pa uspijevalo, a istovremeno je i dosađivalo. Vidljiv je i omanji budžet te se kroz idejnu strukturu više puta primjećivao, a sama srž problematike filma ustvari nije pretjerano dorečena. Sve nekako, unatoč monotoniji u nekoliko dijelova i sporosti, brzo prođe. Kontradiktorno zvuči, ali Crawlspace je upravo zbog toga film koji će ostati jedan u moru prosjeka i koji će se ubrzo zaboraviti.

Ustvari, najsvjetlija točka ovog filma je jezivi performans Klausa Kinskog, na kojega je redatelj vjerojatno polagao sve nade. On je ustvari i jedina prava okosnica filma, on je i glavni lik, istovremeno kao i antagonist. No, njegov lik Karla Gunthera ustvari me nije očarao. Lik pati od previše nedostataka, koji ga nažalost čine samo jezivim, bez neke dublje karakterizacije (osim pozadinske priče), ponekad citirajući nekoga ili samoga sebe presporo priča, što stvara dodatnu sporost. Ostali likovi, preciznije Lori, Harriet i Jessica nisu toliko obrađene, no ne vidi se nikakva veća pogreška, osim male smalaksalosti u nekim scenama. Scene sa smrću nisu toliko nasilne kolikima se prikazuju u najavama i pričama. Zapravo, osim što film nije baš nasilan, može se naći dosta inovativnih scena, a neke od njih su me posebno ugodno iznenadile. Prednjači inovativnost nad krvavošću, što je zapravo jedina stvar (uz spomenutog Kinskog) što me natjeralo da ovaj film do kraja pogledam. No, na tom putu nailazio sam na podosta prepreka, a mnoštvo nepotrebnih i oduženih scena nikako mi nije u tome pomoglo. Atmosferičnosti ne manjka, situacija je definitivno jeziva, a pri tome pomažu i dobro utrenirani štakori koji se ponašaju kao dobro uvježbani glumci. No, kako idemo prema kraju, sve već viđeno ponavlja se nekoliko puta.

Ako zanemarite neke veće nedostatke i ako tražite nekakav stariji horror, i ako imate rupu u vremenu od sat i nešto, mogli biste čak i baciti oko na ovaj uradak. Ali, vjerojatno ćete poslije filma pomisliti na to da ste mogli nešto puno bolje izabrati. Crawlspace je kod mene jedva našao mjesta za provlačenje.