Chillers (1987)

Petoro ljudi koji se međusobno ne poznaju čekaju autobus na autobusnoj stanici. Da krate vrijeme, počinju si međusobno pričati svoje noćne more i zamišljanja što su doživjeli i tako nastaje antologija od pet relativno kratkih priča...

Veliki sam ljubitelj horror omnibusa, antologijskih filmova tipa Creepshow ili Vault of Horror te noviji V/H/S oba dijela i još mnogo sličnih filmova. Slično kao i s nekim filmovima, također sam i na Chillerse naišao prije mnogo godina kada sam pretraživao beskrajnu bazu horror filmova na tadašnjoj aktivnoj stranici Horrorflix.com, no ovdje me radnja privukla prvenstveno zbog jednostavne početne ideje, pričanje horror priča nepoznatim ljudima. Naravno, ocjena mi ni tada ni sada na nekim drugim stranicama nije igrala ulogu, ako mi se film gleda, pogledat ću ga neovisno o slabim ocjenama ili pljuvačkim kritikama. Za neke se filmove normalno ispostavi da su s pravom popljuvani, za neke se ugodno iznenadim. Ne znam što me je natjeralo da pomislim da ću se oko Trominog filma ugodno iznenaditi (makar je Troma znala pogoditi s par horrora), jer je film Chillers zapravo toliko jeftin, bedast i prostodušan da sam ga jedva pogledao do kraja, čisto da vidim što će se na kraju s putnicima dogoditi. Uvijek je dobro pogledati neku bljuvotinu da se uvjerite kako osamdesete ipak nisu čisto zlatno razdoblje horror filma. 

Priče su poredane tako da se prvo uspavana žena budi s vrištanjem na stanici i krene im prepričavati što je sanjala: profesionalna je plivačica koja se zaljubljuje u momka za kojega je saznala da je mrtav već neko vrijeme i da se utopio u bazenu. Odjednom se radnja prešaltava u drugu dimenziju i svi oko bazena i oko djevojke postaju zombiji i mrtvi ljudi koji su na neki način umrli oko bazena. Putem užasno glupih dijaloga i kretnji, ovo je čak i najbolji segment u cijelom filmu. Bez ikakvog pretjerivanja, ali osim bazično neloše radnje za kratku priču sve je ostalo užasno i nepregledno, od loših efekata do loših kretnji i scena.

Druga priča prebacuje se na dječaka koji prepričava noćnu moru kako putuje s vodičem trojice izviđača u neko planinsko-šumsko područje, gdje se pojavljuje neki šumar koji im govori kako to nije njihov posjed i da ne smiju tamo logorovati, da bi se na kraju saznalo da je glavna problematika skrivena u krvoločnom vodiču. Ova priča je isto bedasto odglumljena, ali nekako ima najuznemirujuću priču i najrealniju, sve ostalo od toga ide ka dnu.

Treći segment prepričava djevojka, a u njenoj se priči ona sama zaljubljuje u televizijskog voditelja koji je jednu večer dolazi posjetiti, da bi na kraju ispalo da je dotični voditelj vampir žedan krvi. Užasna priča, strašni glumci, katastrofalne greške u konceptu i bedasti tijek.

Četvrta priča ispričana je od strane jednog mladića koji je sanjao da ima mogućnost oživljavanja mrtvaca koje pročita u osmrtnicama u novinama. Tako odluči oživjeti svoga brata i jednoga ubojicu za kojega nije znao što je ''po zanimanju''. Užasna priča, jedva da se nisam puknuo smijati koliko jadno nešto može biti snimljeno.

Petu priču ispričat će nam antropolog na stanici koji se s očajnom glumom upućuje u svoju noćnu moru. Sanjao je da mu na predavanju studenti ožive zlokobnog duha iz drevnih indijanskih vjerovanja i na kraju taj duh počinje opsjedati studenticu. Ovo je malo blaža katastrofa od prethodne priče, ali majko mila koliko nešto loše može izgledati, od ideje do realizacije. Turbo loše.

Ustvari, jedina pozitivna stvar su početne ideje i inicijative, sve ostalo, kao što su realizacija, gluma, razvitak priča itd. pada u duboku vodu. Kraj filma isto nije loše osmišljen, ali pogađajte: katastrofa je napravljen.

Bježite od Chillersa što dalje možete, ima puno boljih horror antologija kojima se tek treba posvetiti. Ovo nikada neće pasti u zaborav čisto zato što sam se par puta poželio iskreno nasmijati na film kojega sam čekao godinama. Bijedno i jadno.