Chernobyl Diaries (2012)

Šestero turista putuje Europom i upoznaje njezine ljepote. Zaželjeli su nešto ekstremnije i opasnije te su unajmili turističkog vodiča koji će ih odvesti u napušteni gradić Pripyat, nekadašnji dom za radnike Černobilskih nuklearnih pogona. Tijekom njihovih istraživanja, ubrzo otkrivaju da nisu sami...

Chernobyl Diaries film je kojeg sam dugo vremena čekao da izađe, jednostavno me sva ta fama oko nuklearnih katastrofa zanima i jedva sam čekao nekakav horror koji bi mogao pobliže opisati tu temu i eventualno nas uvesti u samu srž Černobila. O takvim temama može se puno toga napraviti, od nekakvih monstruma koji su ostali tamo, genetski mutiranih stanovnika, čudovišta, pa čak i duhova. Nadajući se da nećemo ipak vidjeti duhove, s veseljem sam se uputio u gledanje unatoč slabim komentarima i tek prosječnom ocjenom na većini stranica. Redatelju Bradleyu Parkeru ovo je prva avantura u svijet redateljstva, makar njega više prepoznajemo po odličnim vizualnim efektima, a suradnju je ostvario sa odnedvano popularnim Orenom Pelijem, koji je zaslužan za Paranormal Activity franšizu. Suradnja mi nije toliko puno obećavala, prvenstveno zato što mi serijal Paranormalno zapravo i nije nešto naročito dobar, eventualno prvi i treći dio koji su, ajmo reći, sasvim pristojno napravljeni. No, da se vratimo na Dnevnike, iskustva ostalih kritičara i gledatelja su se nažalost pokazala točnima i ispada da smo od dugo očekivanog filma ipak dobili tek prosječnu žvaku koja ustvari ni po čemu ne će ostati upamćena, možda eventualno kao začetnik filmova koji se bave ovim temama, a nisam upoznat je li ih i prije bilo. Male su šanse da će vam film ponuditi ono što ste od njega očekivali, a ako ste išli u gledanje bez ikakvih očekivanja, mogao bih vas još više razočarati. No ipak ima nekih segmenata koji su filmu omogućili da ne bude totalni promašaj, pa je zato zaradio i prosječnu ocjenu.

Od početka filma gledamo naše heroje kako putuju i razgledavaju beskrajne ljepote Europe i kako se već na početku filma odlučuju za daljnji pothvat. Unatoč nekoliko bespotrebnih scena, početak film sasvim je obećavajući. Nadalje, dolazak turista u Pripyat otvara i dolazak monotonije i hrpe nelogičnih scena. Vizualno, film ne izgleda sasvim loše, dobro je posložena struktura Pripyata, iako se većina radnje događa oko jednog bloka zgrada, tako da se previše posla oko pravljenja napuštenog prostora i nije trebalo imati. No, umjesto da smo vidjeli nešto akcije da se događa i preko dana, radnja se u skorije vrijeme prebacuje na noćni tajming i tu tek počinju ozbiljniji problemi. Ekipi koja radi film puno je lakše probleme uvesti preko noći, a s obzirom da za antagoniste nisu imali neke pametne ideje, mrak im je idealno poslužio da se 'bad guys' skoro ni ne primijete. Ta činjenica jedna je od najvećih minusa filma, a dodatno se stanje pogoršava zato što na kraju filma zapravo ne saznajemo ništa novo, već vas cijelo vrijeme prati takav osjećaj kroz film te kraj ispada jako neinovativan i previše očit. Gluma nije loša, ne mogu se potužiti na reakcije glumaca, čisto su solidno odradili svoj posao, dok su likovi prilično nebitni te se gledatelj teško može spojiti i sa kim od njih. Tijekom filma ponavlja se ista greška; kada scenarij nije baš odisao nekom zanimljivošću, scenarist ubaci neke potpuno nepovezane scary scene kako bi radnja, unatoč takvim vidnim ubačajima, mogla izgledati atmosferičnije. Jedan od primjera je i ubacivanje medvjeda u zgradu kako juri po stanovima kao da tamo živi...možda scena koja stvara najveću trzavicu u filmu, ali svakako najnepotrebnija.

Ekipa zaslužna za film očito da je uzela temu koje se ne bi trebali doticati jer nisu uspjeli predočiti ono što se tamo zapravo dogodilo, a nisu ni uspjeli uvesti nešto fantastike u taj događaj. Ne mogu reći da je film kompletno smeće, ali puno dijelova ga odvaja i od kvalitetnog filma kojeg bih ponovno pogledao. 

Razočaranje.