- objavljeno 04.06.2012
Chain Letter (2010)
Manijakalni ubojica traži svoje žrtve na način da im pošalje takozvani 'lanac sreće', a ako ga ne pošalju barem pet daljnih osoba, osoba kojoj je prvotno poslano će umrijet...
U maniri današnjih, modernih horrora, u ovom slučaju slashera, dobili smo 2011. godine četvrti dio Scream serijala, gdje se posebna pozornost davala online dopisivanju, raznim chatovima i facebooku. Nagli tehnološki napredak koji je u samo deset godina promijenio i smisao tog serijala te ga po meni totalno uništio, događa se i u ostalim filmovima. Tako ovdje imamo horror koji je već sam po sebi tematski 'tehnološki' jako razvijen, sa pričom koja će vas možda vratiti u pet godina stariji horror Cry_Wolf. Okosnica priče vrti se oko skupine teenagera koji naravno imaju sve preduvjete da postanu žrtve manijaka koji, kako sam već spomenuo, svoje žrtve nalazi upravo na takav čudan način. Čini mi se da su scenaristi odlučili prvo napraviti ideju oko killera i načina ubojstava, pa tek onda krenuti u razvijanje radnje, što je naravno, totalno loše izvediv način i jako teško se od toga može napraviti dobar film. Iako se može reći da je film relativno zabavan i prilično brzo završi, toliko je u njemu nabacano gluposti, iritantnih likova i nepotrebnih scena da sam mu možda dao i preveliku ocjenu...vjerojatno je moja ljubav prema slasherima prevelika da mu snizim ocjenu zbog nečega što većina modernih slashera ima, ustvari nema. Chain Letter se čak vrtio i po kinima prije dvije godine i koliko gledam statistike, nije baš dobro završio. Ne okrivljujem gledatelje nimalo, jer ovakav film nije za kino ni pod razno.
Ono što me zapravo najviše odbija od filma su iritantni likovi. Njihove geste, dijalozi i ponašanje mi nikako ne idu u glavu, čak mislim da dugo nisam vidio ovako iritantnu ekipu na horror ekranu. Nekakve izjave poput: 'Dude, you don't have a cellphone? U must b crazy' me jednostavno odbijaju od bilo kakve primisli da bi se nešto dobro moglo izroditi do kraja filma. Najveća greška filma je nerealnost cijelog događaja. Mislim da bi se i agenti FBI-a dobro namučili kada bi uspjeli postići ono što je ovaj ubojica uspio napraviti kako bi locirao svoje žrtve i znao točno kada će napasti. Smatram da je cijela ta shema oko modernih ubojstava u ovom slučaju totalno promašena, te da su se scenaristi trebali koristiti nekakvim jednostavnijim pristupom, ovako je sve završilo puno rupa i nelogičnosti.
S druge, one manje strane, ono što me pozitivno iznenadilo su ubojstva. Apsolutno najsvjetlija točka filma nije me ostavila ravnodušnim, jer ono što sam vidio svakako je jako maštovito, atmosferično i zanimljivo. Ubojica koristi lance (how predictable), oni su mu temeljni predmet i sa njima je ipak uspio napraviti dosta zanimljiva, <em>gore</em> ubojstva. Ubojica je sam po sebi fizički poput Jasona, dok mu maska nikako nije za pohvalu, mislim da je mogla biti puno maštovitija, s obzirom na okolnosti i problematiku samog lika. U jednoj od nebitnih uloga pojavljuje se i legendarni Brad Dourif, koji je po meni slobodno mogao biti izostavljen, jer je njegova uloga premala za glumca takvog kalibra. No valjda se treba pridobiti nekoliko gledatelja ako se njegovo ime spominje među glavnim ulogama...
Chain Letter me u principu dosta razočarao. Nije da sam imao nekakva velika očekivanja, ali potresno je to što je samo par stvari uspjelo izvući film od totalnog neuspjeha. Tako da sam mu dao nekakav prosjek, makar je veoma upitno je li ga zaslužio.
Tagovi: