Castle Freak (1995)

Bračni par koji je u problemima zbog nekih događaja iz prošlosti i njihova slijepa kćer odlaze u Italiju kako bi pogledali stari dvorac iz 12. stoljeća kojega su naslijedili. Tijekom boravka u dvorcu počinju osluškivati razne zvukove, od deranja, neartikulirane buke do grebanja, koraka i razbijenih ogledala, pa čak i do toga da slijepa kćer osjeti da je netko nepoznat u njenoj spavaćoj sobi...

Stuart Gordon me kao redatelj u zadnjih godinu i pol dana otkako sam pogledao poveći broj njegovih filmova neprestano ugodno iznenađuje. Vođen pričama H.P. Lovecrafta (kao što to i ovdje možemo vidjeti), Gordon nas je razveselio filmovima poput Re-Animator , From Beyond i Dagon , a po priči Edgara Allana Poea napravio je The Pit and the Pendulum, kojega još moram pogledati kako bih upotpunio Gordonovu filmografiju. Castle Freak je direct-to-video film koji se opet može okarakterizirati kao istinska Lovecraftova priča, naravno, s primjesama redateljevih morbidnosti i brutalnih scena. Gordon je prilično postao poznat po ekranizacijama priča koje u načelu i nisu toliko bizarno i goreovski napravljene, a to ni u ovome filmu nije bila iznimka. Još jedno poznato horror lice ovdje se pojavljuje, a to je Jeffrey Combs, slavni i vječni Re-Animator i lik iz filmova From Beyond i Jacksonovih Frightenersa. Uistinu ga je ugodno vidjeti u nekoj glavnoj horror ulozi jer koliko god ga Gordon forsirao u svojim filmovima, dobro je što je to i napravio jer Combs može odlično dati život nekom paranoičnom, izgubljenom i zamišljenom liku. Radnja Castle Freaka odmalena me privukla i nikako da se sjetim pogledati film, a vjerojatno ga planiram od 2006. godine, otkako blog službeno postoji. Odlučio sam ispraviti taj nemar i posvetiti mu se i vjerujem kako bi me entuzijastičnije opalio njegov sadržaj kad bih ga pogledao točno kada sam planirao prvi puta, nego danas, kada je ipak puno više horrora iza mene. No, unatoč slabašnoj recepciji koju je ovaj film dobio od strane gledateljstva, Castle Freak je sasvim zabavan, dinamičan i uznemirujući film. Iznenađenje koje nisam očekivao da će biti toliko pozitivno.

Napetost koja se odražava tijekom filma usko je povezana s misterioznošću glavnog antagonista, a to je ''freak'' koji se pojavljuje i na posteru i u samome nazivu filma. Moram priznati da nisam čitao tu Lovecraftovu priču tako da ne znam usporediti ekranizaciju i ''original'', ali ovo što sam vidio i po komentarima da se primijetiti kako je kritičko tijelo zadovoljno viđenim. Dakle, taj ''freak'' se objašnjava sve više kako film teče, precizno, koncizno i pedantno ga sve više predstavljaju publici, njegov izgled je brutalan i podsjeća na nekoliko stvorenja iz starijih filmova, a njegove radnje su u najmanju ruku sablasne i brutalne kada se nađe u sukobu s čovjekom. Film pati od nekih vidnih scenarističkih rupa koje su se mogle pokriti s nekim boljim kadrovima ili snimajućim sposobnostima, poneke scene su ipak malo rastegnute u pretjerivačkom smislu i nisu toliko realno ispale, no generalno gledajući, konačan rezultat ispao je i više nego zadovoljavajuć. Osobnog sam stava da se prostor kao što je jedan ogroman dvorac mogao i kreativnije iskoristiti, no znamo da bi se onda i film odužio i tko zna u kojem bi smjeru film otišao, ali se može reći kako je nekih 10-ak posto dvorca potpuno iskorišteno i scene koje se tamo odvijaju mračnog su stila i ''prašnjave'' vizualizacije, što je jako pripomoglo atmosferi u filmu. Nakon što počnu optuživati Combsa da radi nezgodacije sebi, svojoj ženi i kćeri kao što je to i prije radio u životu (bez spoilanja), Combs nastoji ukazati na problematiku još jedne prisutnosti i tu mu se počinju događati optužbe da je pijanac i da mu halucinacije jako rade, što opet možemo spojiti s nekoliko odličnih horror naslova. Kraj filma je potpuno očekivan i dobro napravljen, a načini na koje stvorenje ubija gnjusni su, morbidni i krvoločni, baš kako Gordon najbolje voli i zna. 

Ljubitelji žanra, pogledajte Castle Freak ukoliko volite i Gordonove ranije filmove ili Lovecraftove priče, a uvjeren sam da vas film u globalu neće razočarati. Meni je očekivano zabavan i kao takav predstavlja se kao dobar prikaz horrora osamdesetih godina, iako je dovršen sredinom devedesetih. Posvetite mu se.