Carnival of Souls (1962)

Nakon veoma ozbiljne nesreće pada s mosta, žena se budi i postaje dijelom mjesta blizu kojega je mistični i naizgled napušteni karneval...zapošljava se u obližnjoj crkvi kao sviračica orgulja, a istovremeno je opsjeda neobična figura s kojom će se morati suočiti, kao i sa svojim osobnim demonima...

Uvijek je gušt pogledati neki horror klasik, pogotovo iz doba šezdesetih, a da je, unatoč tome što je nekoliko desetljeća bio marginaliziran i dalje ostao upamćen kao jedan od važnijih filmova za horror industriju. Carnival of Souls film je teško opisive tematike, koja se najbolje može poistovjetiti s nekim ghost filmovima i najranijim epizodama Twilight Zone serije, no u suštini, ovaj film je neokarakteriziran te ne bi trebao spadati niti u jednu konkretnu šablonu. Čak i na plakatu piše zanimljiv tagline: A story so unusual - it will burn itself into your mind!..što se i dogodilo. Uspio sam se pošteno u par dijelova uznemiriti na ovaj crno-bijeli uradak i to ne samo u dijelovima kada se nešto dinamično iscenira ili nešto iskoči, već je sva ta manjakavost boja, nakupina suludih zvukova i kvalitetna scenaristička valovitost statike i dinamike proizvela napetost koja se odvija kroz gotovo cijeli film. Stoga kažem, gušt je pogledati ovaj horror, unatoč tome što smo mlađi gledatelji kao što sam i ja već vidjeli ovakve fore u nekim novijim filmovima.

Tijekom filma zapravo teško možemo razumjeti što se događa. Protagonistica se cijelo vrijeme vrti u dimenzijama halucinacija i naizgled nerealnog života s nekim novim sumještanima, a figura koja se pojavljuje svakih 10-ak minuta svakako je jedna od pamtljivijih pojava u svijetu filmova strave, a na nju sam prvi puta naišao u dokumentarcu National Geographica 'Are they real? Ghosts'. Možete je i vidjeti na slici iznad. Upravo zbog tih nekih uspješnih manevriranja dijalozima i s vrlo dobrom glumom gledatelju se može pojaviti predodžba kako je ipak riječ o starijem filmu i kako se prije više toga odnosilo na razradu razgovora i više glumačkog pristupa, nego na nekim korištenjima efekata ili upliva nekih demona koji su ustvari našminkani. Sablasnih prikaza ima više u radnji, pogotovo pred kraj filma kada se ustvari rasvijetljava ono što se tijekom filma može pretpostaviti da je bit cijeloga obrata i radnje. 

Ukratko, Carnival of Souls je vrlo dobar horror koji je mogao biti i odličan da je neke scene tobože bolje realizirao ili da se malo više poradilo na samom tijeku radnje, no u globalu, svaki horror ljubitelj bi se trebao posvetiti ovom uznemirujućem flicku. Upamtite, nisu samo scary scene bit nekog horrora, jer ako film uspije postići razinu da kroz neku konstantu bude neugodan, to samo može biti još veći plus i nagrada gledateljstvu.