Brain Damage (1988)

Običan mladić iz predgrađa New Yorka postaje žrtvom jednog zla koji mu obuzima tijelo, a to je mali mozak koji mu sa svojom energijom u mozgu stvara supstance od kojih halucinira i ubija ljude.

Nekoć davno stvoren je podžanr horror i akcijskih filmova koji se zove splatter film. Stvorio je velik interes kod gledatelja, bio to pozitivan ili negativan interes. U biti, riječ je o filmovima koji ne prezaju pred ogromnim količinama krvi, prolivenim organima i zanimljivim i neobičnim načinima ubijanja. Poslije vrlo dobrog filma Bad Taste, na red mi je došao film koji je izašao godinu dana kasnije, a to je djelo Franka Henenlottera o mozgu koji upravlja ljudskim mozgovima. Prilično inovativno, ne?

Eh pa...htio sam pogledati ovaj film već i ranije ali sam ga se sjetio jer sam prije par dana gledao dokumentarac o mozgovima i pokusima kojima sam se prilično gadio, pa sam uzeo Brain Damage u ruke i krenuo po njemu. Što reći? Nisam siguran da sam dobio onakvu zabavu kakvu sam želio, ali film sam po sebi je sasvim ok za ubiti sat i nešto vremena. Zanimljiva radnja koja se događa u filmu upotpunjena je sa zanimljivim (iako jefitinim) kreacijama, maskama, efektima, pa čak i jeftinim glumcima, koji su uglavnom jedna od većih mana ovog splatter filmića.

Da razlučimo jednu stvar: sve scene u kojima se pojavljuje to stvorenje zapravo su s ciljem komično i krajnje nestručno, ali opet bezbrižno napravljene. Mislim, čim vidite s kakvim negativcem u ovom filmu imate posla, smijat ćete se :) Slika gore pokazuje ga iz profila dok liku štrca plavu tekućinu u potiljak.

Iako vam sada sve zvuči kako, zašto, čemu reći ću vam da zapravo ne trebate stvarati neku preveliku filozofiju općenito gledajući splatter ili druge filmove tog kalibra jer i da se ima određena svota novca da se napravi kvalitetan remekdjelski film, splatter to neće dopustiti. Baš te komične scene u filmu pridaju određenu ljepotu i zabavu tijekom gledanja, zato je žanr ovog filma zapravo humoristični horror. Redatelj nije uložio previše truda birajući protagoniste jer svo troje (troje glavnijih glumaca) nije me, pa skoro uopće zadovoljilo. Iako film ni jednom ne zabrazdi u trenutke dosade, što je pohvalno, zabavnih scena i scena kasapljenja možda ima malo i previše pa se dobije dojam da redatelju (koji je ujedno i scenarist) nije baš previše dalo razmišljati o nekim detaljima razrade priče, bitan je bio početak, sredina i kraj.

Ako tražite način da na neki način ubijete dosadu ili višak vremena, a pogotovo ako volite 80s atmosferu u horrorima, onda je Brain Damage svakako film za vas. U protivnom, neće vam biti ništa posebno. Ja sam imao tu sreću da je bilo ovo prvo pitanju, sat i pol rupe u danu. Sasvim ok splatter filmić.