Boogeyman (2005)

Tim je kao dječak bio svjedok nasilnoj smrti svog oca, govoreći kako ga je ubila babaroga. Kako mu je to utjecalo na daljnji život, otkriva tek kada mu se noćne more počnu vraćati nakon nekoliko godina...

Boogeyman je jedan od onih filmova kojeg sam pogledao tri puta, a svaki puta sam uspio zaboraviti o čemu je bila riječ. Posuđivao sam ga u videoteci, imao godinama u svojoj kolekciji, pa sam ga na kraju izgubio. No, prije nekoliko mjeseci mi se ukazala prilika da za jako jeftinu cijenu kupim sva tri filma iz trilogije, pa sam prije par dana odlučio staviti prvi nastavak po četvrti put u svoj DVD player. Ništa se puno nije promijenilo, Boogeyman je u principu i dalje prosječan, čak bi se moglo reći i loš film dobre produkcije, koji je u kinima zaradio poprilično dobru lovu te je vjerojatno zbog toga iznjedrio još dva nastavka. Drugi i treći dio nikada nisam pogledao, ali sada ću se sigurno prepustiti i njima, jer unatoč tome koliko je ovaj film slab, vratio mi je nostalgiju na prošle godine. Mnoge je razočarao iako je horror hit kojeg svaki ljubitelj horrora poznaje, ako ga već nije gledao, sigurno je čuo za poznatu legendu o takozvanoj babarogi, stvorenju koje napada djecu koja nisu dobra i govori im se kako se trebaju čuvati mraka, jer Boogeyman iliti po naški babaroga tamo obitava. Simpatično, kao idealno za snimiti horror film. No, još nisam naišao na kvalitetan film što se tiče te dječje scary priče. 

Od odlične uvodne scene pa na dalje film počinje stvarati samo klišeje, nepotrebne dijelove, vraćanja u prošlost koja nisu interesantna, nijednu strašnu scenu i kao papar na vrhu torte, blesav kraj. Baš to, apsolutno ništa nažalost nije vrijedno gledanja osim uvodne scene koja i naginje gledatelja da film krene gledati dalje sa nekim visokim očekivanjima, ali mu se ona brzo strmoglave. Efekti u cijeloj toj priči čak su i dobri, nisam našao nekih zamjerki, osim toga što se lice, odnosno sama pojava Boogeymana svela na minimum. Znam da mi je bio dosadan upravo zbog toga što se ništa konkretno ne pojavljuje, a te famozne nazovi jezive scene stvarno nisu dostojne naslova kao što je 'Boogeyman'. Kao što je jedan lik u jednoj recenziji napisao, doslovno sam iskašljao strašnije stvari od ovog filma. Koliko god to bilo smiješno, nažalost više je tužno. Gluma u filmu je pristojna, makar nikad ne bih dao glavnu ulogu licu kao što je Barry Watson, jednostavno me njegova pojava nije nimalo impresionirala i u ovom filmu mi izgleda više kao neki ljigež koji plače za mamom nego kao netko tko se treba obračunati sa čudovištem iz mraka.

Film je vizualno jako dobar, dobra produkcija je učinila svoje i tu imam samo riječi pohvale, što je je, film je s te strane ugodan za gledanje, jer je napravljen dobar kontrast svjetla i mraka, a za film kojem je tematika mrak, super se to iskoristilo. 

Kako god, drago mi je što sam ga opet pogledao jer sam ga zaboravio prije recenzirati i što sam vratio neka sjećanja, ali sve osim toga pada u vodu. Boogeyman neće apsolutno nikoga uplašiti niti impresionirati. Dao sam mu prosječnu ocjenu jer sam dosta subjektivan što se tiče ovog horrora i što već godinama tražim neki dobar film na ovu temu, a ovo je najbliže što je uspjelo dočarati ono što je htjelo...makar i dalje dosta loše. Nadam se da će dvojka ili trojka biti bolje.