Blood Runs Cold (2011)

Winona je uspješna umjetnica koja mora nakratko pobjeći od stresnog života, pa joj njen menadžer unajmljuje kuću u šumi gdje se ona može u miru odmoriti. U gradiću susreće svog bivšeg te njega i njegovu ekipu odvodi u tu kuću, gdje ih čeka serijski ubojica...

Mislim da je došlo vrijeme da presječem ovu nit loših filmova koje sam pogledao i da konačno pogledam nešto suvislo i oku ugodno za pogledati. Nažalost, nit se nastavlja i s ovim horrorom, kojeg sam pogledao do prije par dana, ali nisam smogao snage napisati neku omanju recenziju, sve do sad, kada nemam ničeg pametnijeg za raditi. Da odmah prijeđem na stvar: radnja koja se spominje u filmu nije loše konstruirana i ideja je tipična za ovakav kalibar filma, ali prohodna. Ali, čim se vidi da to nije produkcija i vizualnost koja bi mogla parirati sa novijom tehnikom, te se prikazuje veoma loš plakat i nezanimljiv trailer, nisam se baš puno nadao. Nisam se uopće. Kroz cijeli film kamera me se nimalo nije dojmila, kao da gledam malo poboljšaniji digitalni fotoaparat. To mi je znatno umanjilo volju za filmom, pa sam i neke dijelove u sredini filma i pobrzavao, samo da skočim na prijelomne scene, kojih skoro pa ni nema. Tako da sa sigurnošću mogu reći da je Blood Runs Cold još jedan slasher koji me je dotukao, brutalno promućkao i otvorio mi tetrapak.

U ovoj novijoj eri slashera da se primijetiti kako se sve više ulazi u priču ubojice te kako je to jedna od najbitnijh stvari, samo kako bi se gledatelj što više upućivao o filmu. Po meni je to veliki minus, ne razumijem te neke interakcije sa antagonistima kada one do prije 20-30, pa i 40 godina uopće nisu bile bitne. No, jedina stvar koja mi se svidjela u ovom filmu je ta što podataka o ubojici zapravo i nema. Odjednom se pojavljuje i počinje pošteno rešetati po maloj količini glumaca, koji su mi ovdje poprilično podbacili. Gluma nije stvarno ništa posebno, ali na to se previše nisam niti obazirao. Izgled ubojice nije nešto poseban, ali je dosta brutalan u svojim djelima i makar ima malo žrtava, sve je to nekako slabašno gledljivo. Moram napomenuti da je film sniman sa 5000 dolara, što je u svakom slučaju moj drugi plus ovome filmu, jer za takav mizeran novac se moglo snimiti nešto puno gore. Još jedna stvar koja me je izbila su glupe i nedorađene scene. Jedna od njih bi svakako bila vožnja u jeepu koje uopće ni nema i tako je očita, a druga je npr. akcija sa ubojicom i glavnom glumicom, koja završava sa otvorenim vratima, a ubojica udara sjekirom po njima za svaki slučaj. Svašta.

Slaba gluma, slaba realizacija, slaba vizualnost, mlake scene...ovaj film je jednostavno sa ovakvim budžetom morao biti slab i nedorečen. Možda se Sonnyu Laguni jednog dana i posreći pa napravi nešto puno bolje, i sa znatno više novaca. Ipak, sve mi se čini da ćemo taj dan duuugo čekati.