At the Devil's Door (2014)

Leigh je agentica za nekretnine koja je zamoljena od strane svojih klijenata da proda kuću s nepoznatom prošlošću u što kraćem roku s obzirom da klijentima treba novaca. U kući nailazi na djevojku koja je u bijegu od roditelja koji su ustvari Leighini klijenti, a kako se stvari zakompliciravaju, tako i Leigh i njezina sestra postaju umiješani u brdo nadrealnih i uznemirujućih događaja...

Veliki sam skeptik kada su u pitanju novopečeni horrori ovakvog kalibra. Na prvu vam se učini kako zapravo ništa novo nećete doživjeti gledajući film i kako će vam biti moguće naporan ili dosadan, jer je brdo horrora koji izlaze svake godine tako da se ne može popratiti ni 20% toga, pogotovo ako mimo toga pratite i filmove drugoga žanra. Stoga volim povremeno pružiti šansu nekom novom horroru a da nije bio ni u kino dvoranama niti da je nekakav nastavak, remake itd. At the Devil's Door je bio moj prvi izbor za gledanje i s obzirom da sam očekivao prosjek, čak i dosta niže od toga, dobio sam sasvim solidan horror. Redatelju Nicholasu McCarthyju ovo je drugi projekt nakon filma The Pact prije dvije godine kojega još nisam pogledao, no, ako se McCarthy nastavi uzdizati u horror žanru mogao bi postati dobar horror redatelj, ako se zadrži u žanru. At the Devil's Door (dalje u tekstu ATDD) napravljen je kao crossover mnogih starijih filmova s duhovima i religioznim primjesama, no to i ne čudi pošto je uistinu teško pronaći film koji je autentičan i skroz inovativan. Temeljna radnja prilično je tajanstvena i čudna, pojavljuje se simbolika sotone, demona, a sve je usko vezano uz ''stvorenje'' koje mijenja svoj izgled prema žrtvi u koju ulazi. Unatoč ne tako nezamjetnim pogreškama i rupama u scenariju, neautentičnosti, kao i s nekim pretjeranim dijelovima, ATDD je horror prepun dinamike i dobrih scary scena. 

Kroz film se, neobično, dosta izmjenjuje uloga glavnih glumica, na početku tu imamo uplašenu djevojku koja postaje klica i širitelj zla, zatim imamo Catalinu Sandino Moreno, a nakon nje, glavnu priču preuzima njezina sestra, što je dosta interesantno napravljeno. Gluma je na razini, dobro odrađena, kod nekoga manje, kod nekoga više. Ono što me je iskreno začudilo i ugodno iznenadilo je poveći broj neugodnih scena, naravno, ako sami gledate film. Običaj je novih horrora (pogotovo nepoznatijih) da scary scene i nisu toliko zastupljene, ali ATDD ima ono nešto što me prikovalo uz ekran. Veliki plus filma je i brzina i dinamika, gotovo da ne prođe 6-7 minuta a da se opet nešto akcijski ne dogodi, McCarthy se i kao scenarist pokazao da može napraviti dobru atmosferu. Iako film počne malo sporije, kako dalje teče tako i radnja eskalira u pravu dramatičnu jurnjavu punu sablasnih scena i neugodnih prikaza, a jedna od njih je upravo taj demon koji se pokaže u par scena, ali je dosta zanimljivo napravljen i neočekivano je to što je uopće prikazan. Nekoliko klišeja znalo je uništiti pravi dojam o nekoj sceni, neke scene su odavno viđene ili su bespotrebne, kao i neki dijalozi koji uopće nisu svrsishodni, no, da je sve bilo tako dobro i lijepo, vjerujem da bi svi već ranije čuli za ovaj film. Morao bih pohvaliti i trud oko efekata te završni dio filma koji može ostaviti mogućnost nastavka, ali može i zanimljivo završiti s nekom skrivenom porukom. 

Kakva sve čuda izlaze od novih horrora, ATDD je čisto solidno horror djelce koje vam mogu preporučiti ako ste u potrazi za nečim novim, možda će nam se razlikovati mišljenja, možda i ne, no ja sam na kraju ostao zadovoljan viđenim, upravo zato što nisam očekivao ništa slično ili ugodno za gledati. Nadam se da će redatelj biti još bolji, a da ću ja još par puta naići na slične filmove.