- objavljeno 21.08.2012
And Soon the Darkness (2010)
Dvije prijateljice iz Amerike odlaze na putovanje Argentinom biciklima, gdje odsjedaju u nekom hotelu kako bi se ujutro ukrcale na lokalni bus. Kako su zakasnile na bus, ubrzo se svađaju i razdvajaju, a stvari krenu loše kada jedna od njih nestane, a druga je mora pronaći prije nego joj se nešto užasno dogodi...
Jedan info odmah na početku: ovim filmom nismo dobili ustvari ništa originalno, jer kao što neki već znaju ovo je remake istoimenog filma iz 1970. godine, gdje je promjena takva da se u originalu dvije Britanke upućuju u Francusku, dok se ovdje radnja prebacuje preko bare. Iskreno, uopće ne vidim da ovaj film ima ikakve reference na horror žanr, jer sve što se ovdje događa može se svesti pod kriminalistički triler. Radnja me se nije baš previše dojmila, jednostavno sam imao prilike na moru nabasati na ovaj film pa rekoh, zašto ga ne bih pogledao. No ispalo je da sam se po ne znam koji put prevario...jednostavno film je loš. Loš je iz nekoliko razloga koje ću probati iznijeti bez puno antipatije prema istima. Osim što je strašno spor, ovaj 'horror' nema nikakvu posebnu radnju. Ustvari, sve što se reklo u kratkom sadržaju filma može se uokviriti kao kompletna priča. Ništa pretjerano zanimljivo, u potpunosti neinventivno, a ionako slabašnu radnju uspjeli su pogoršati sa monotonim scenama. Na svu sreću, film raspolaže s nekoliko pozitivnih dijelova koji su ga malčice popravili, ali nažalost ti dijelovi nimalo nisu bili presudni, niti su toliko bitni.
Od prelijepog krajolika do zanimljivog koncepta snimanja gledatelji barem mogu dobiti lijep ugođaj mjesta radnje, sve dok se to ne pokvari pri nekakvoj sredini filma, kada ustvari trebaju krenuti zapleti. Prekrasne dvije glumice također uljepšavaju mračne strane filma, a to su Amber Heard i Odette Annable, ali njihova gluma nije nešto što me pretjerano impresioniralo. Nažalost, otprilike su to svjetliji momenti, apsolutno ništa drugo nisam uspio uvidjeti kao dobru točku filma, jer osim što mu treba više od polovice filma da se nešto konkretno počne događati, toliko su i ti finalni događaji zapravo jako mlaki, banalni i nezanimljivi. Jad i bijeda koja je sačinjena od loših dijaloga, bespotrebnih likova i nerazumljivih scena jednostavno ne može postati nešto bolje. Ovakvi filmovi se uopće ne bi trebali ni snimati, jer ovakve slučajeve otmice možemo naći u tisuće boljih filmova, a remake me je toliko uspio razočarati da ću morati na neko poduže vrijeme preskočiti gledanje originala, koliko god bio kvalitetniji i bolji.
Već mi je puna kapa tih remakeova, toliko sam ogorčen njima jer baš svaki film na kojeg uspijem nabasati bez pomoći interneta u zadnje vrijeme je remake. Pola njih sam već odgledao, tako da nije bilo potrebe da ih recenziram ovdje. And Soon the Darkness jedan je od najboljih primjera kako treba izgledati loš remake. Onaj koji narušava ugled originala u stopostotnom smislu.
Tagovi: